 |
| Foto: by Emilio Andreoli/Getty Images / |
Kakvu biste ocjenu dali sami sebi za prvi dio sezone? "Dao bih si 7. Prošlo je dosta dobro, iako sam u nekim utakmicama malo padao kako je utakmica odmicala kraju. Ali rekao bih da sam generalno zadovoljan."
Najbolji i najgori trenutak? "Od lijepih trenutaka biram dva: prvi je bio debi kod kuće s Juveom protiv Sassuola kada sam ušao umjesto Locatellija četvrt sata prije kraja, druga je bila pobjeda sa Monzom od 3-0 u Genovi, protiv Sampdorije. Najgore razdoblje je bilo ono koje je prethodilo Stroppinoj smjeni."
Niste spomenuli isključenje protiv Empolija... "Eh, u pravu ste... Za cijeloga života ostaje najgori trenutak moje karijere."
Što Vam je Galliani tada rekao? "Bio je jako ljut. No, na kraju utakmice sam se odmah ispričao svima, recimo da smo si već ispružili ruku... Bila je to loša gesta, pod adrenalinom, u natjecateljskom duhu, puna nezrelosti. Baš sam neki dan platio kaznu odvevši svoje suigrače na večeru."
Recite nam nešto o svojim igračkim manama... "Od ranih dana, uvijek sam želio imati loptu u svojim nogama. Onda, kako sam počeo igrati u prvoj momčadi, počeli su ispravljati tu manu jer ja uvijek tražim loptu, čak i kada se nalazim u lošoj poziciji na terenu. To je nešto na čemu još uvijek radim kako bih se poboljšao; jer istina je da ta karakteristika može dati prednosti, ali karakteristikom se također treba znati upravljati."
Što nije funkcioniralo sa Stroppom? "Naša grupa je bila nova i trebalo nam je razdoblje prilagodbe kako bismo se bolje upoznali; ja sam tek stigao, mnogi drugi su došli malo prije mene. Već u Lecceu, kada smo remizirali 1-1, igrali smo nešto bolje... a onda smo napravili zaokret."
I tada je stigla pobjeda nad Juveom. "Bilo mi je malo i žao, jer su se nalazili u jednom lošem periodu. Kažem: samo malo, jer sada sam ipak igrač Monze i kada si u drugoj momčadi, moraš dati sve od sebe da bi bilo koga pobijedio... Čak i svoje bivše suigrače."
Osvrnite se malo, promotrite na eksploziju Mirettija i Fagiolija, da li Vam je krivo što ste napustili Torino? "Očito je da bi svi htjeli igrati za Juve... i ja bih to volio, ne poričem. Međutim, ako moram reći istinu, kažem da mi nije krivo. Jer izbor koji sam napravio dio je puta rasta koji sam započeo prošle godine kada sam bio na posudbi u Genoi i vjerujem da je s dvadeset i jednom godinom važnije kontinuirano igrati i stjecati iskustvo. A ovdje u Monzi pronašao sam Berlusconija i Gallianija, prekrasan sportski centar, klub na visokoj razini i sjajnu momčad, čak i ako smo tek ostvarili promociju u Serie A."
U suprotnom, ostali biste u velikoj momčadi, tražeći svoje minute pored onih koji su nominalno ispred Vas... "Pa to je problem. Jasno je da u hijerarhiji počinješ odozdo; možeš spokojno davati sve od sebe na treninzima, i ako te sreća pogodi - možda i zaigraš. Ili – kao što sam ja učinio – otiđeš na posudbu još godinu dana i onda se vratiš s više iskustva."
Kako planirate do mjesta u Juventusu? "Radeći pognute glave i davajući sve od sebe za Monzu. Juve će doći kao posljedica toga: prvo moram ovdje trenirati i igrati dobro. I ovdje je razina visoka, tako definitivno učite."
Čujete li se sa Allegrijem? "Povremeno se čujemo. Također se čuje i sa Gallianijem. Čuo se i nakon utakmice protiv Empolija..."
Je li bilo drugih momčadi koje su Vas željele? "To zna moj agent, ali sam mu odmah rekao: 'Ako već moram na posudbu, ići ću samo u Monzu.' Da nisam došao ovdje, ostao bih u Torinu."
Koji Vas se igrač najviše dojmio? "Di Maria: zbog rapidnosti kojom igra, i zbog tehničke superiornosti. Jako mi se sviđa i Locatelli, s kojim dijelim istu poziciju. U Genovi sam igrao s Pandevom, ovdje su Pessina, Sensi i Pablo Mari; ako od svakoga uzmeš ponešto, sigurno ćeš napredovati."
Gdje si još vidite prostor za napretkom? "Svakako moram izgraditi muskulaturu, zatim se moram poboljšati u fazi neposjeda, dok u fazi posjeda moram manje razmišljati o tom da uvijek tražim loptu, više o pravilnim kretnjama. Onda moram početi i zabijati neke golove, budući da sam još uvijek na nuli, nemoguće je imati manje od toga..."
Kome zahvaliti za to što ste postali profesionalnim nogometašem? "Paolu, mom tati, jer me vodio posvuda i gledao sve moje mečeve, čak i turnir za mlade koji sam igrao u Češkoj. I također moram uputiti zahvalu Francescu 'Cicciu' Begi, agentu koji me doveo u Genovu i koji me također svuda pratio."
Zašto mladi igrači ovdje dobivaju tako malo prilika? "Zbog straha od pogrešaka... Mladim igračima se mora ostaviti prostor za pogreške, ali kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi - svi biraju iskusnije igrače."
Nogometni uzor? "Imao sam dvojicu, Marchisija i Sneijdera. Kasnije je to postao Modrić."
Što je Palladino donio svojim dolaskom u Monzu? "Nove ideje i odlike zajedništva: to je naša snaga."
Razmišljate li o reprezentaciji? "To je san svakog djeteta."
Kako je bilo gledati Mundijal na TV-u? "Jako loše. Nadajmo se da je to zadnji put."
Ponovljene pripreme? "Da, svima je tako... Kao da smo na kraju kolovoza. Galliani nam je rekao da smo se spasili u prvom dijelu prvenstva, sada moramo napraviti više u drugom, trebamo zaboraviti 9 bodova koji nas dijele od spasa. Tako nam je govorio 1. prosinca, naglasivši da je riječ o 1. srpnja..."