 |
| Foto: Steve Mitchell/EMPICS via Getty Images / |
Gost u novom izdanju emisije Sport Kluba pod nazivom "Sportlajt", bio je legendarni italijanski fudbalski radnik Lucano Moggi. U razgovoru s Igorom Mikljom dotakao se brojnih interesantnih tema, a poduži transkript intervjua s nekadašnjim generalnim direktorom Juventusa vam kao i obično prenosimo u cijelosti.
Dobra večer gospodine. Hvala što ste prihvatili da učestvujete u našem programu. Djelujete mi u dobroj kondiciji? "U odličnoj. Hvala."
Hajde da počnemo s ovom stvarno šok eliminacijom Italije od Makedonije. Kako ste vi vidjeli ovu utakmicu? "Ja smatram da reprezentacija Italije nije jedna velika ekipa. To je tim mladih, s malo iskustva, a u ovakvim utakmicama mora da ste spremni da bi došli do rezultata, a Italija to nije uspjela i to protiv slabije ekipe. Makedoniji želim sve najbolje, ali to nije tim koji bi trebao da ugrozi Italiju. I još da podsjetim da im nisu igrali najbolji, Elmaz, Nestorovski i Pandev. To čini ovo još gorim. Izgubili smo 1:0 i to zasluženo. U mnogo stvari smo pogrješili, ali ne udubljujmo se u problem."
Ali je zanimljivo da je ovo druga uzastopna eliminacija Italije s kvalifikacija za Svjetska prvenstva, a osvojili ste Evropsko prvenstvo igrajući dobro i snažno. Kako to objašnjavate? "E tu treba da poznaješ fudbal. Istina je da smo osvojili Evropsko, mogu reći zasluženo, ali je i istina da smo imali golmana koji je u četiri utakmice odbranio penale. Nismo mi direktno prolazili dalje. Ne! Pobijedili smo na penale u 4 utakmice i bili smo u najboljoj formi. Još jedna stvar je važna. Timovi koji bi trebalo da su bolji od nas, čim je završen nacionalni šampionat kao da su otišli na odmor i nisu izlazili na teren s voljom koja je potrebna da dobijete utakmicu. Mi smo s Misterom dali maksimum i uspjeli da ostvarimo rezultat. Uzeti zdravo za gotovo taj rezultat i smatrati da je Italija ponovo rođena je potpuna glupost. Ja sam i pisao o tome da je to bio turnir ljetnog odmora što je potpuno različito od kvalifikacione utakmice. Nismo mi kiksnuli od Makedonije, mi smo kiksnuli u prethodne 2-3 utakmice, uključujući Bugarsku koju nismo pobijedili."
Pomenuli ste da pišete za novine. Našu javnost zanima šta radite sada. Da li ste u penziji ili još radite? Koliko vidim pišete za novine i učestvujete u jednom TV programu. "Radim za televiziju kao analitičar i pišem za novine Libero. Pisao sam baš o reprezentaciji i da je pokazala ono što sam ja mislio, a to je da nije bila na visini situacije. I da se kvalifikovala za SP, ne bi prošla dalje od prvog kruga."
Da pričamo malo o vašoj karijeri. Imate život za film, koji je čak i snimljen. Ali da počnemo sa stvarima koje sam pročitao u vašoj biografiji. Vi ste prvo radili za Željeznice Italije? "Da, bio sam službenik na željeznici pa sam se pokajao i otišao u fudbal. Igrao sam fudbal na amaterskom nivou i ubrzo sam završio s igranjem jer nisam mogao da ostvarim neku značajniju igračku karijeru. Brzo sam se prebacio na posao menadžera i to me je dovelo do onoga što sam postigao."
Ali kako je moguće da od službenika željeznice postanete direktor Torina, Rome, Napolija, Lazija i na kraju Juvea? To je kao bajka. "Ne, nije baš tako. Moja strast je uvijek bila za fudbalom. Sve sam pratio uključujući utakmice amatera i Serie D. Kao što sam rekao nisam mogao da imam igračku karijeru pa sam otišao u rukovodioce. Čini se da sam uspio."
Uspjeli ste da uradite mnoge stvari. Kako je ostvaren taj prvi kontakt s velikim klubovima Serie A i kako vam neko tek tako pruži povjerenje da vodite klub. "Da dodam da sam bio na probi u Juventusu kao dječak i od tih dana sam poznavao rukovodioce Juventusa, potpredsjednika Giordanettiija. Zamolio sam ih da li bi mi pomogli da budem skaut i menadžer. Oni su prihvatili. Dao sam i dušu i telo da uspijem i bio sam uz sreću, menadžer mnogim dobrim igračima koji su stigli i do reprezentacije, kao sto su Scirea, Tardelli, Paolo Rossi, Cuccureddu. To su veliki igrači."
To su igrači koje ste vi otkrili? "Da, ako pogledate jedan film o Paolo Rossiju, iz njegovih usta su izašle riječi da je imao sreću kao fudbaler kada je na turniru u Chietiju upoznao osobu koja razumije fudbal. 'Doveo me je u Juve i vodio brigu o meni.' To je Paolo Rossi. Velika ličnost ¡talijanskog i svjetskog fudbala. Šteta za njegov prerani odlazak prošle godine."
Pričamo dalje o fudbalu. U Napoliju je bilo mnogo emocija, osvojili ste prvenstvo, radili s Maradonom. Da li možemo da čujemo nešto o tom periodu života. "U Napoliju je bilo lijepo. Napoli dugo nešto nije osvojio. Došao sam ja i osvojili smo Scudetto, Kup UEFA, Coppa Italia i Supercoppa Italiana. Kada sam otišao ništa više nisu osvojili. Zato sam ostao u sjećanju navijačima i upravi Napolija. Vjerujem da sam dobro radio iako sam imao mnogo problema da kanališem takvog super igrača kao što je Maradona. Bilo je užasno teško dovesti ga na teren da trenira. S druge strane kada bi igrao postajao je super-star i najbolji na terenu. Dakle bilo je teško izvesti ga na teren, ali kada bi ušao niste mogli da ga izvedete napolje jer njega je fudbal zabavljao."
Ovo je zanimljivo. Znači morali ste da imate poseban pristup prema njemu, da ga ubjeđujete. Kao psihološka igra s njim. "S Maradonom sam imao dobar odnos, ali teškoća je bilo. Na kraju sam dao ostavku ne zbog Maradonine krivice, ali on više nije radio ono što je trebao. Sjećam se u osmini Kupa šampiona, igrali smo protiv Spartaka iz Moskve. Kretali smo u ponedjeljak, on je rekao da dolazi, da mu pripremimo neki film da gleda. U ponedjeljak ga na aerodromu nije bilo. Ja sam znao poznajući ga da će doći u utorak da odigra utakmicu u srijedu. Otišao sam do njegove kuće, pričao s menadžerom i suprugom. On je spavao. Rekao sam im da ako dođe u utorak da neće igrati utakmicu. On je stvarno stigao u utorak. Bila je to za nas važna utakmica i ipak smo prihvatili da igra. Međutim, poslije utakmice sam sazvao sastanak ekipe i predsjednika i rekao mu da traži novog direktora, jer ja s Maradonom neću više da sarađujem. A Maradoni sam rekao:'Dragi Diego, ako odem iz Napolija nitko se neće osvrnuti. Ako odeš ti nastat će haos. Kako ja ne želim više da sarađujem s tobom, rekao sam predsjedniku da pronađe novog direktora.' Tako sam se otpustio. Međutim, Maradonu nisam nikada napustio zbog drugih motiva. Kada je imao probleme zbog dopinga, ja sam imajući u vidu da u Emiratima žele da popularišu fudbal, na njihovo pitanje da li mogu da ga dovedem kao trenera, bio sretan što sam to organizovao. Na žalost imao je probleme za koje svi znate i praktično nisam uspio da učinim ništa dobro. Nisam uspio jer kao trener nije funkcionisao. Predsjednik Saveza mi je rekao da nije ni dolazio na treninge, ili bi na jutarnje kasnio po sat vremena. Bilo je to gubljenje vremena i od tada se više nismo čuli. Imali smo dobar odnos ali nisam imao ideju šta bi on mogao više da radi u fudbalu."
Pričajmo malo o Juventusu. U vašem periodu osvojili ste šest titula. Ono što impresionira je da ste dovodili najbolje igrače svijeta. Kako ste uspjeli u tome. Naravno jedan od odgovora je novac, ali ipak kako ste doveli Zidana, Nedveda, Trezegueta, Ibrahimovića, velika imena svjetskog fudbala. "Nekada je potrebno imati i sreće. Na primjer jednom sam, ne znajući koga ću vidjeti, otišao da gledam Sporting iz Lisabona. Moj prijatelj D'Onofrio je bio direktor tog tima. Igrali su gradski derbi i gledao sam utakmicu s njim. I znate koga sam pronašao na toj utakmici. Mladog Ronalda. Imao sam privatni avion, trebalo je da se vratim odmah poslije utakmice, ali sam rekao pilotu da let pomjerimo za ujutro. Tokom noći napravio sam ugovor s tada dečkićem Cristianom Ronaldom i dogovorili smo da dođe na ljekarske preglede u Italiju. Uvjet Sportinga je bio da jedan moj igrač dođe u zamjenu i 5 milijardi lira (5 miliona maraka). Međutim taj igrač je odbio da ode. Bio je to Marcelo Salas koji je potom otišao u River Plate. I kako nisam imao dovoljno novca transfer je propao. Zamislite! Cristiano Ronaldo! Uzeo bih ga s 18 godina, a ne s 34 kao što je Juve skoro uradio. Sto se tiče ostalih, bilo je lijepo pronaći Paola Rossija, Zidanea koga sam gledao u dvomeču Kupa šampiona, Bordeauxa i Milana u kojima je svima podijelio lekcije."
U Juventusu je igralo dosta igrača iz ovog regiona kao što su Vladimir Jugović, Kovačević, Mirković, Jarni, Tudor. Da li su oni bili želje trenera? "Sve sam njih ja doveo. Jugović je bio definitivno iz kategorije ključnih igrača. Mnogo dobar veznjak. Sjećam se da je on bio posljednji izvođač jedanaesteraca u finalu Kupa šampiona protiv Ajaxa. Također i protiv Monaca."
Zanima me kao i sve naše gledaoce u regionu, kako vi objašnjavate aferu Calciopoli, u kratkim opisu ako je to moguće. "Jednostavno je. Juve kreira vijesti u novinama i bila su to dva procesa. Jedan sportski i u njemu je konačna presuda bila da je prvenstvo regularno, da niti jedna utakmica nije namještena i da ne postoji prekršaj od strane uprave Juventusa. Tako tu nije bilo kriminala, ali su oni to formulisali kao kriminal u nastajanju. Znači da oni nisu imali nikakve dokaze što se vidi u toj presudi. Kriminal kao posljedica konzumacije, pomisao u pokušaju je nedokaziv. To znači da je tužilac bez dokaza išao dalje sa slučajem. To vam je kao da je neko pomislio da ima odnos s nekom ženom, nije ga imao, ali je tužilac mislio da je sama pomisao dovoljna da ga se optuži. I s takvim sistemom ovdje su Juventus otjerali u Serie B, bez dokaza o zločinu. Dovoljno je pogledati te presude i razumjet ćete šta se desilo. Osim jedne stvari. Advokat koji je branio Juventus je rekao tokom procesa sudiji da je pročitao sve u jednoj nedjelji i da može da ih pošalje i u Serie C. Nemoguće da je u jednoj sedmici pročitao 170 hiljada mojih snimljenih razgovora. Mom advokatu je trebalo četiri i pol godine da sve to pročita. I eto desilo se da bez kriminalne radnje, samo na osnovu dijela u pokušaju koje je bilo nedokazivo. Također, nisu naznačili u presudi ni podatak s kim smo to bili planirali kriminal? Jedina mogućnost je bila da to radimo sa sudijama, a oni su svi oslobođeni. Sve je tu išlo u suprotnom smjeru protiv logike i zato ja to zovem Farsopoli a ne Calciopoli. To je stvarno bila farsa da bi se kaznio Juventus, jer on pravi vesti za novine i prodaje ih. Vidite i danas stalno čačkaju Juventus bez ikakvih dokaza, a novine se prodaju jer Juve ima najviše navijača koji žele da saznaju šta se desilo. U suštini nikakav problem nije postojao. Tko nije čitao o Calciopoliju, dovoljno je da pogleda presude. Presude ne pokazuju ništa ilegalno. Objasniti Calciopoli znači otkriti tko ga je organizovao. Ako advokat koji vas brani kaže da prihvata kaznu izbacivanja u Serie B jer je sve to pročitao za nedjelju dana i da bi on sam izbacio klub i u treću ligu, ja sam mu javno rekao da ili nije ništa pročitao, ili da je pročitao, a da nije ništa razumio. Presuda mi daje za pravo."
Ali negdje ste rekli da svijet fudbala funkcioniše tako. "Uprave klubova imaju kontakte sa svima, pa i sa sudijama prije svega da zaštite svoj klub, a ne da dobiju nešto. Normalan je odnos prijateljstva sa svima. Nije normalno tražiti pomoć. Ne postoji nijedan moj razgovor u kome tražim pomoć za dobivanje utakmice, neću ni da pričam o tome, ali reći ću vam da su postojali neki koji su to radili i dobivali utakmice uz pomoć sudija. To se dogodilo u polufinalu Coppa Italia, susret Cagliari - inter i sudija Bertini. To što su oni radili ja nisam nikad. Nisam ni imao potrebe jer je ekipa sama dobivala. Pogledajte na Svjetsko prvenstvo u Berlinu 2006. U finalu su bila petorica mojih igrača u ekipi Italije, te četvorica u Francuskoj. I još sam imao igrače kao što su Ibrahimović i Pavel Nedved. Zamislite onda kakva je to ekipa bila. Zidane, Trezeguet i ostali. Del Piero, Cannavaro, Buffon. I sad je kao meni trebala pomoć da dobijem utakmice. Ibrahimović je u jednom intervjuu rekao: 'Kada sam ulazio u svlačionicu Juvea mislio sam da ulazim u Play station.' To sve govori."
Da li ste ikada pomislili da ste i vi negdje pogriješili tokom tog procesa? "Ne, apsolutno ne, jer od 170 hiljada telefonskih poziva, u nijednom nisam tražio pomoć od nekoga. To je dokaz. Ja sam više puta ponovio i u novinama i na televiziji, da je ovim stvarima komandovao predsjednik Saveza, Franco Carraro. On je rekao koordinatoru lige da moraju pažljivo da prate Lazio, jer Lazio ne smije da ispadne. U nedjelju igraju protiv Milana i tu ne možemo ništa, ali već sljedeće nedjelje im moramo pomoći. Također n¡ Florentina ne smije da ispadne. Ja ovakve stvari nisam radio, to je činio predsjednik FIGC. Mogao je da se svađa sa mnom, nije to učinio jer je znao za prisluškivanje. Sin Facchettija me je tužio i znate kako je to završilo. Žalbeno vijeće suda u Milanu je donijelo presudu da je Facchetti vršio mobing nad sudijama. Pljunuo je po svom ocu. Federalni tužilac Parlassi je izjavio da je jedina ekipa pod rizikom inter zbog kriminalnog ponašanja svog predsjednika. Eto kako je kreiran Calciopoli. Da odem korak unazad, bila je to utakmica između Venezije i intera. Bek intera, Cordoba prijetio je jednom igraču. To je video pomoćnik sudije, Coppola i diskvalifikovan je tri na nedjelje. inter se žalio na ovog pomoćnika i pozvan je od Auricchia, sudije koji je vršio istragu i znate li šta mu je rekao? 'Nas inter ne zanima, rekao je Auricchio, pomoćniku.' Eto da vidite kako je funkcionisao Calciopoli. Ja sam dao jedan intervju za RAI, da je proces trebao da bude usmjeren na fudbal, a ne samo na Juventus i federalni tužilac je rekao da sam u pravu. Nismo mogli da dođemo do drugih ekipa jer su novine sve već objavile. Pa o čemu pričamo? O Calciopoliju? To je bilo namijenjeno da se nanese šteta Juventusu, što je dovelo do srozavanja fudbala na jedan čudan način. 2006. smo osvojili Svjetsko prvenstvo. Kraj Juventusovog leta i dovođenja zanimljivih igrača, doveo je do toga da je plasman na Svjetska prvenstva za nas postao nedostupan. Ili smo ispadali u prvom krugu, a na posljednja dva puta se nismo ni kvalifikovali. Nema tu šta da se kaže. Evidentno je da su ljudi iz Juventusa razumjeli nešto o fudbalu, a ostali su se bavili tračevima i bojkotovali ih, jer sa sklanjanjem ljudi iz Juvea oni su postali gospodari. Samo takvi su ostali. Ako pogledate sada imate predsjednika saveza koji vodi amatere. Ne igrajmo se! Ako narod to ne razumije imat ćemo utakmice kao s Makedonijom. Ovo su stvari zbog kojih te tuže. Ali budite spokojni, nitko me nije tužio. Znate zašto? Zato što sam i sad prisluškivan. Prisluškivanje i mrtve natjera da progovore. Problem ne postoji i ovo je dokaz da govorim istinu, jer da kažem nešto što nije istina, mogli bi da me tuže. Niko me nije za 15 godina tužio, uključujući Fachettija koji je sam osuđen."
Tada ste u novinama čitali šokantne naslove, da ste poput Luckyja Luciana, šega fudbalske mafije. Rekli ste u dokumentarcu Netflixa da ste mislili na najgore, pa i na samoubistvo, ali da ste našli unutrašnju snagu da se borite. "U početku sam se plašio da izađem iz kuće, jer su me svi vrijeđali. Ja sam ipak čovjek koji želi da postoji, živi. Nisam čekao da dani prolaze već sam išao u susret rješavanju problema, tako da sam se podvrgao ispitivanju. Shvatio sam da je to sve jedna velika glupost, u stvari ne glupost već jedna velika stvar nametnuta od moćnika. Ja ne znam tko je to počeo, ali je dobro sve spremljeno u jednom vrlo posebnom i osjetljivom trenutku, jer su malo pre toga preminuli Gianni Agnelli i advokat di Chiusano. Da su oni bili tu Calciopoli ne bi postojao. Krenuli su na nas i stvorili Calciopoli, a ostatak priče vam je jasan."
Da li ste mogli da sanjate da ćete jednoga dana postati javna ličnost o kojoj će Netflix snimiti dokumentarni film. Što se sporta tiče, pravili su seriju o Michaelu Jordanu i Lucianu Moggiju. "Nije me interesovalo da postanem javna ličnost. Ja sam radio za dobrobit svih, a oni koji su bili protiv mene, obrnuto. Tko je ovo potvrdio? Evropski sud u Luksemburgu koji je prihvatio žalbu, što nije bilo jednostavno i pitanje je vremena kada će morati da mi nadoknade štetu. Nemam dilemu jer presuda je lažna i daje utisak da zakon nije jednak za sve."
U dokumentarcu o vama, tužilac i policajac su bili 100% uvjereni u vašu krivicu i da su učinili ispravnu stvar. "Toliko su radili ispravnu stvar da su me optužili za otmicu sudije Papareste i ne stide se zbog toga. To je problem i velika sramota za obojicu, jer kada neko izjavi 'zaključao sam ga i bacio ključeve', to je šala."
Proces u vezi toga je vođen u Reggio Calabriji i taj sud je presudio da otmice nije bilo, jer je nije ni bilo. "Šalio sam se. I sam sudija Paparesta je rekao da to nije istina, da nije otet. Nisam ja ni bio ljut na njega, već na pomoćnika iz Mantove, izvjesnog Copellija. Kada god bi sudio Juventusu, teško smo pobjeđivali. Glavnu svađu sam imao s njim na toj utakmici. Poništio nam je regularan gol i nije nam dosudio penal. Znate li gdje je sada taj gospodin, šta je uradio? Prevario je državu Italiju u igrama na sreću, znate one greb greb kartice. Napravio je prevaru i u trenutku hapšenja u kući mu je pronađeno 27 miliona eura! To je taj ključni glumac koga sam ja navodno zaključao u svlačionici i bacio ključeve. Vidite kako polako fin čovjek postajem ja."
Da zaključimo ovu priču. Osuđeni ste na 5 godina zatvora, ali poslije žalbenog postupka i zastarjelosti proces je završen tako što ste danas slobodan čovjek i niste proveli niti jedan dan u zatvoru. "Da li ste nekada vidjeli proces u kome je predsjednik suda tri puta bivao odbijen. Proces je trebalo da bude obustavljen jer nije bilo osnova za cijelu tu priču. Dakle predsjednik suda je bivao tri puta odbijen i to od tužioca i dvojice sudija. To se nije desilo u historiji sudstva da tužilac osporava sudiju na taj način. Eto i to se desilo. Mi smo imali naših 500 svjedoka, a ispitali su samo 50 da bi potrošili vrijeme. Započinjući proces tri puta samo su produžavali sve unedogled. Tako su napravili sve da su se samo reći optužbe čule, a odbrana nije mogla da reaguje."
Pričajmo o ljepšim stvarima. "Šta je još zanimljivo, uzmite u obzir da je sve to bilo jako ružno. Sport treba da ujedinjuje, a ne da razdvaja. Ova stvar je prerasla u građanski rat i to se nastavlja i danas jer Juventus je stalno pred očima ciklona. Juve često pobjeđuje i na njega su ljubomorni ovi što ne znaju kako da pobjede. Tko ne zna da pobijedi koristi ovakve mehanizme."
Šta mislite o fudbalu danas. Bili ste blizu Juventusa, a on je sada u središtu priče i sukoba oko Super League s UEFA-om. Kakvo je vaše mišljenje? "Moje mišljenje se vezuje za gubitničke bilanse ¡talijanskih klubova. Kada pogledate njihove bilanse blizu su procesa pred arbitražnim sudovima i onda možete da zaključite da ili se u fudbalu na određen način pretjeruje u platama i kupovini igrača, ¡li da nam je potrebno nešto da bi funkcionisali dalje, prije svega bogatiji sponzori. Veće kompanije se mogu privući drugačijim aktivnostima od dosadašnjih i tu sad treba napraviti takmičenje u koje se ne ulazi po historijskim zaslugama, već da ulaz u Super League bude na osnovu takmičarske priče. Super League će sigurno zaživjeti uz izvjesne modifikacije, kao što su sadašnji kvalitet, a ne isključivo historijske zasluge. Ona je neminovnost. Savez ima dva puta. Ili će podržati formiranje Super League, ili mora da sam predloži nešto novo. Trenutno Savez i predsjednik štite gubitničke bilanse klubova. To znači da oni u stvari ne rade ništa i rezultat toga je pojavljivanje Super League, što god Čeferin pričao."
Pratite fudbal, vidim i da pišete često. Sada u Calciu imamo igrača s ovih prostora, baš iz Beograda odakle vodimo ovaj intervju. To je Dušan Vlahović koji baš igra za Juventus. Da li biste ga i vi kupili da ste u klubu? "Naravno, bez dileme. Vaš fudbal je poseban. U Italiji imamo problem prezaduženih klubova. Koliko stranaca igra u vašim klubovima?"
Zavisi od kluba, ali recimo od dva do četiri. "Eto. Kod nas pojedine ekipe igraju s jedanaest stranaca. A od tih jedanaest svega vrijede dvojica. Taj problem je dubinski i odražava se i na reprezentaciju. Angažuju se mnogi stranci za manje novca, a od kojih su mnogi za drugu ligu. I onda imate ¡talijanske klubove koji igraju s desetoricom, pa i jedanaestoricom stranaca. Ne postoji mogućnost da mladi igraju i da se izmjeri njihova vrijednost. To se odražava i na bilanse i na reprezentaciju koja se onda bruka. Vi kupujete strance, ali i izvozite igrače. To daje mogućnost da bilansi budu drugačiji i da prodate neke igrače. To je važno i zdravije stvari radite, a mi dobivamo packe od Makedonije."
Gospodine hvala na izdvojenom vremenu. Imam još dva pitanja. Kako biste svojim riječima sebe opisali poslije cijelog života provedenog u fudbalu? "Jedna ozbiljna osoba koja je sebe dala fudbalu, a fudbal joj nije uzvratio onim što zaslužuje. Bez dileme. Tko je želio mogao je ovo da shvati. Tko je čitao dokumenta s procesa videt će regularno prvenstvo, sve utakmice odigrane normalno. Svaki normalan navijač zapitat će se, pa dobro zašto je došlo do ovog procesa."
Ako ništa drugo imali ste interesantan život. Jeste li zadovoljni? "Zadovoljan sam onim što sam uradio. Mislim da sam uradio mnogo za ¡talijanski fudbal. Sada bez sentimentalnosti, ne samo ja već i Bettega, Giraudo, nedostaju ¡talijanskom fudbalu, jer kada smo bili mi, dovodili smo igrače koji se zovu Ibrahimović, Zidane. Zidanea sam rekoh gledao u dvomeču Milan - Bordeaux, Kup šampiona. U te dvije utakmice je Zidane pobijedio Milan. Ja sam doveo Zidanea za 5 miliona maraka, a Milan je uzeo drugog napadača za 18 miliona. I Berlusconi se uvijek šalio s Giannijem, kako je kupio Zidana za pet miliona, a on istrošenu lulu za 18, a koju su još vratili kući nakon samo godinu dana. Ovo su bile neprijatne stvari za naše rivale i trebale su da budu. Bili smo malo inteligentniji da bi obavljali posao u interesu za naš klub. Evo reći ću vam da u 12 godina nisam tražio niti novčić od akcionara. Sve sam obavljao s postojećim sredstvima, prodajući mnogo, a kupujući malo igrača. I tako nisam radio samo u Juveu, već i u Napoliju, Romi i pre svega u Torinu, koji je bio u minusu do mog dolaska. Imam samo da kažem da nisam izuzetan, ne nisam, ali sigurno sam uradio pokoju dobru stvar. Trenutno stanje fudbala pokazuje da mu nedostaju, ne kažem ljudi kao ja, ali kao Bettega i Giraudo."
I na kraju da se našalimo, da li mislite da danas u Serie A sudije nisu pod pritiskom, da je sve kao u raju otkada niste dijelom fudbalu. "Nije istina. Ove godine je došlo do mnogo propusta koji su proizveli probleme. Vi vidite fudbal na drugi način, a evo dat ću jedan primjer, ono što se desilo Torinu protiv intera, da je to učinio Juventus izbila bi revolucija."
Pitanje sam postavio šaleći se. "Svejedno, ništa se nije promijenilo. I da dodam, vidite u tom procesu, da li ste se zapitali kako to da su sve fudbalske sudije oslobođene. Ja sam se pitao? I evo odgovora - nitko od njih nikada nije ništa tražio. U svih tih mojih 170 hiljada telefonskih poziva ne postoji niti jedan u kome tražim pomoć ni sudija niti nekog od zvaničnika Saveza. Pitanje donosi odgovor."
Došli smo do kraja. Hvala vam puno na učešću u emisiji. "Hvala i vama. Kada god budete željeli tu sam."