 |
| Foto: Daniele Badolato - Juventus/Juventus FC via Getty Images / |
"Kakav sam šahista? Zapravo dosta dobar. Do 18. sam godine učestvovao i na nekoliko turnira u svom gradu, Cordobi. Pobjeđivao sam u pokrajinskim natjecanjima, potom sam napravio iskorak na nacionalni nivo i osvojio dobro drugo mjesto. Tako su me naveli da krenem igrati i protiv jačih igrača i nažalost često sam bivao nokautiran." U dugom intervjuu za Vanity Fair, a koji vam prenosimo u cijelosti, Paulo Dybala govorio je o svom životu, polazeći od svoje najveće strasti izuzev fudbala.
"Ako bih pronašao nekoga voljnog, igrao bih ponovo. Strpljiv sam, proučavam poteze protivnika i iskoristim njegove mane kad god mogu. U životu također? Ovisi. Ali generalno sam tip koji umije sačekati svoju priliku, koji se zna usredotočiti na povlačenje pravih poteza u pravo vrijeme. U svom radu uvijek nastojim postavljati kratkoročne ciljeve, budući da je takve lakše doseći."
Desetka Juventusa je u nastavku govorila i o svom fizičkom izgledu, kao i o djedu Poljaku koji je svojevremeno emigrirao u Argentinu.
"Problem je zapravo da mi brada uopšte ne raste. S druge strane oči su mi zelene, iako mi djevojka uporno govori da su plave. Naslijedio sam ih od djeda s očeve strane. Preminuo je kad sam imao četiri godine, ali u familiji se o njemu pripovjedaju mnoge priče. Navodno je po dolasku u Južnu Ameriku (iz Poljske) dvije sedmice dugo spavao u poljima kukuruza, gotovo izgladnivši se do smrti kada su ga spasili neki farmeri. Potom, malo po malo, gradio je svoj život. Ponosan sam na to što je uspio izgraditi i na predanja koja nam je ostavio, a koja su zapravo ona ista koja mi je ugradio moj otac, da budem odgovoran, da poštujem ljude, da rastem po svim ljudskim aspektima."
"Otac je bio smiren, šutljiv čovjek koji je više od svega volio fudbal i tu strast je prenosio na mene i brata. Vodio nas je svugdje gdje smo se mogli igrati, tamo gdje nas je vidio sretnima. Bio je ljubitelj automobila i često ih je mijenjao - Volkswagen, Chevrolet, Volvo. Sa svakom novom kupovinom moja bi se majka ljutila, ali on je te novce zarađivao svojim radom i po mom mišljenju, s pravom je sebi ispunjavao zadovoljstvo. Posjedovao je kladionicu u kojoj se igralo brojevima... Nešto slično ovdašnjem lotu. U kojem mu smislu nalikujem? U strašću za fudbalom. Potom i u održavanju privatnosti kao i ljubavi prema automobilima, koje ipak ih ne mijenjam tako često kao što je on to činio. Kroz posljednjih deset godina promijenio sam tri automobila. Šta volim činiti s njima? Često pratimo utrke kroz Evropu i tu u Italiji, i nisam mogao propustiti priliku ne oprobati ih. Pored toga, Juventus nas snabdijeva službenim automobilom. Posljednji automobil koji sam kupio koristila je zapravo moja djevojka."
"Vrlo sam pažljiv po pitanju trošenja novca, to je nešto što mi je usadila moja familija. Gorila u mojoj dnevnoj sobi? Pronašao sam ga na dobrotvornoj večeri u Parizu koju je organizovao moj bivši saigrač, Blaise Matuidi, po pitanju financiranja nekih projekata solidarnosti u Africi. Na prodaju su bile dragocjenosti i neke druge stvari emocionalnije prirode. Zaljubio sam se u tu skulpturu Richarda Orlinskog i kupio ju. Ali ja nisam kolekcionar umjetnina, to mi je bila jedina investicija. Sakupljam isključivo fudbalske dresove, imam ih na stotine. To su one koje razmijenimo na kraju utakmice, kao i one koje naručim od saigrača koji igraju u inostranstvu. Da ne spominjem dresove koje kupujem na internetu. Pravo ludilo? Nedostajao mi je jedan klik. Jakna Del Piera, na aukciji, pobjegla mi je u zadnji tren. Kao i jedan Maradonin dres koji je nosio na susretu protiv Brazila, ali neko je bio spreman platiti više od mene."
"Kupio bih skulpturu Maradonine lijeve noge? Ovisi o tomu koliko treba potrošiti za to. 20 hiljada eura? Za taj iznos, odmah. Plaćao sam i više za njegov dres s brojem 10. Pored gorile imam i klavir? Klavir je za moju djevojku. Ja umijem svirati samo lakše pjesme s jako malo akorda. Uglavnom reggaeton komadi. Oriana me uspijeva natjerati da se otvorim i da na stvari svakoga dana gledam drugačije. Mnogo komuniciramo i mnogo stvari radimo zajedno, čak i ako smo oboje zadržali prostor za sebe. Osim večernjih sati provedenih na kauču, dok gledamo film uvijek želi biti zagrljena. S druge strane, ja se nešto manje volim grliti. Hoću li je oženiti? Sljedeće pitanje. Kako u se upoznavati s navijačima ako me strah koronavirusa? Već sam ga prebolio, ako to nekog interesuje pred susret sa mnom. Oni koji negiraju koronavirus su na jednakom intelektualnom nivou kao i ravnozemljaši. Ne tjerajte me da dodajem još nešto..."