 |
| Foto: NurPhoto/NurPhoto via Getty Images |
Legenda Juventusa Paolo Montero vjeruje kako je Juventus miran u godinama koje dolaze s de Ligtom i Demiralom kao vođama obrane. Urugvajac je u dugom razgovoru za Sky Sport Italia pričao o svojem vremenu u crno-bijelom dresu i onome što ga je Juventus naučio tijekom boravka u Torinu.
Što ste osjećali kad ste se pridružili Juventusu? "Pridružio sam se momčadi koja je mjesec i pol ranije osvojila Ligu prvaka, a ja sam gledao tu utakmicu u Urugvaju, budući da mi je istekao ugovor s Atalantom. Doći u Juve i tamo upoznati ljude i odmah raditi s Cirom Ferrarom, trenirati s Peruzzijem i sa svim tim šampionima, bila je to impresivna emocija. Ono što uvijek kažem je da su me učili poniznosti prema radu i naučili su me da ja ne postoji, već da postoji samo mi."
Je li istina da ste imali poseban odnos sa Zinedineom Zidaneom, i da si ga jednog dana branio od navijača? "Ovo je nešto između talijanske i južnoameričke škole, on, Del Piero i Bokšić odlučivali su utakmice, a ja kao obrambeni igrač morao sam čuvati protivničke napadače i to sam morao učiniti u svakom smislu. To mi učimo u Južnoj Americi. Zizou, na svojoj razini bio je jedan od najjednostavnijih i najmaštovitijih igrača. Vrlo snažni igrači došli su u Juventus, međutim, on je kao čovjek bio izvanredan. Bilo je nemoguće ne voljeti Zizoua."
Jeste li i dalje u kontaktu? "Ne, nismo se čuli već šest mjeseci, ne volim ga dosađivati. Ali kad je njegov brat preminuo, razgovarali smo."
Koji je najbolji igrač s kojim ste igrali? "Imao sam sreću da sam doživio najbolje desetljeće talijanskog nogometa u povijesti. Zidane, Del Piero, Peruzzi, Ferrara i Deschamps. Ako nisu bili najbolji, zasigurno su bili među pet najboljih na svojoj poziciji na svijetu."
Što mislim o Matthijsu de Ligtu? "Za mene je on prvak. Ono što je pokazao i kako se poboljšao u ovom periodu, ima sve mogućnosti da postane najbolji. Ali nemojmo zaboraviti na Demirala, bez obzira na ozljedu, oni su dvojac koji bi mogao biti glavni obrambeni par dugi niz godina."
Neka anegdota? "Imao sam suigrače koji ne bi razgovarali sa mnom mjesec dana ako izgubimo utakmicu. Davids je bio onaj koji, ako izgubiš dvije ili tri utakmice i budeš u momčadi s njim, nikada te neće pozdraviti."
Koje su bile najveće emocije? "Najveće su emocije naslovi. Za moju generaciju bilo je žaljenja zbog izgubljenog finala Lige prvaka, međutim, najveće su emocije bili naslovi. Ali najbolje emocije su bile kada sam mogao upoznati ljude koje sam upoznao. Budući da nitko ne ide tamo gdje je sam, uvijek je potrebna nečija pomoć."
Mislite li da možete trenirati Juventus u budućnosti? "O tome sanja svaki bivši igrač koji voli svoju bivšu momčad. Ali to je vrlo daleki san. Postoji stvarnost koja kaže da je malo bivših igrača koji su trenirali Juventus, ali to je san i svi koji su bili u Juventusu to bi željeli."
Koji poraz u finalu Lige prvaka najviše boli? "Za mene oni protiv Borussije Dortmund i Real Madrida. Uvjeren sam da je onaj iznad svih ostalih onaj protiv Real Madrida, jer sam gledao utakmicu nakon nekoliko godina sa svojom djecom i mislim da smo odigrali dobru utakmicu. Ali velika su razočaranja Borussija i Real."
Što nedostaje ovom Juventusu da bude uspješan u Europi? Možda vas je gospodin Lippi uvijek maksimalno motivirao, dok ovaj Juventus djeluje nemotivirano. "Također treba sreće jer je bilo momčadi koje su osvojile Ligu prvaka i koje u kritičnom trenutku to nisu zaslužile. Primjer, u finalu 2015. godine protiv Barcelone, Juventus je dominirao pola sata i nije imao sreće da postigne pogodak, a onda je Barcelona napala i zabila, isto vrijedi i za Real Madrid. Ja vjerujem u to. Na tim razinama ne treba vam trener da vas potakne. Još više poticaja bilo je igrati u Ligi prvaka, nositi dres Juventusa, igrati utakmicu koja je gledana diljem svijeta i igrati one utakmice koje ste sanjali kao dijete. Mislim da mi nisu trebali Lippi, Ancelotti ili Capello za igranje ovih utakmica. To su osobne i individualne stvari. Ne možete kupiti tu strast, ili je imate ili je nemate."
Kada govorimo o vođi momčadi, koliko je ovom Juventusu nedostajao Chiellini? "Nedostajao nam je mnogo, čak i protivnicima. Jer ponekad je poštovanje protivnika temelj, jer znaju da će s Chiellinijem na terenu biti rat devedeset minuta, jer on neće odustati do kraja. To je psihološki udarac."
Da još igrate, kako biste zaustavili Cristiana Ronalda? "Fizički je snažan i brz. Morate imati pomoć suigrača i morate pokušati ostati jedan na jedan, morate ga namamiti u zaleđe. Morate pokušati ne dopustiti mu da se okrene, jer ako se okrene, ne možete ga zaustaviti."
Mislite li da Ronaldo oduzima slobodu drugim igračima? "Po mom mišljenju, problem ovisi o osobnosti njegovih suigrača. Jer najveći su i ponizni. U momčadi sam imao Zidanea i Del Piera, prave igrače na Ronaldovoj razini. Ali puno ovisi o osobnosti ostalih. Da biste živjeli u njegovoj sjeni, morate imati poniznost. U nogometu postoje umjetnici i radnici. Bio sam radnik i nisam mogao postati umjetnik. Ronaldo nikome ništa ne oduzima."
Kakav si igrač bio? "Bio sam uvijek na rubu i dao sam sve od sebe do posljednjeg trenutka. To je oduvijek bila moja karakteristika. Dolazim iz malog grada i ako ga napustite, držite se nogometa i našeg urugvajskog duha. Kako kažu svi na svijetu 'Garra Charrua'."
Što je za vas Garra Charrua? "Od onoga malo što sam naučio u školi, naši indijski ratnici bili su sjajni ratnici. Našim generacijama je ostalo malo jer smo više nalik talijanima i španjolcima, ali volimo misliti da nam je ostalo nešto Garra Charrua. Blizu smo dva svijeta, poput Argentine i Brazila, nas je tri milijuna i želimo pobijediti protiv njih, pa taj duh nosimo sa sobom. Imamo važne momčadi u Urugvaju."
Andrea Agnelli vas je definirao kao svog najdražeg igrača. Kakav odnos imate s trenutnim predsjednikom Juventusa i kakav ste odnos imali s L'avvocatom Giannijem Agnellijem? "Imao sam odnos s L'avvocatoom kojeg su imali svi igrači. Možda vas je nazvao u pet ujutro da otkrije kako ste. Bio je dobar čovjek. Nekoliko puta kada sam razgovarao s njim uvijek je bio spreman za šalu. Andreu znam od kada je bio dijete jer je u svlačionicu ulazio s ocem. Nisam se čuo s njim zato što ga ne volim gnjaviti. Vidio sam ga prije nego što je postao predsjednik Juventusa, išli smo na večeru i uvijek ga se sjećam s mnogo ljubavi."
Budući da ste mu omiljeni igrač, možda se nešto može dogoditi. "Nema problema. Želim mu sve najbolje. A kada smo išli na večeru, rekao sam mu 'Juve će uvijek biti Juve kada je netko u obitelji predsjednik'."