 |
| Foto: NurPhoto/NurPhoto via Getty Images |
Miralem Pjanić vjeruje kako bi jednog dana mogao postati trener, te otkriva kako su mu Michael Jordan i Muhammad Ali bili inspiracija tijekom karijere. Vezni igrač Juventusa je za Esquire dao opsežni intervju u kojem je objasnio vrstu veznih igrača koji mu se sviđaju, i svoje poglede na rasizam u nogometu.
Evolucija nogometa posljednjih godina zasnovana na posjedu lopte čini se da zadovoljava vaše karakteristike. Mislite li da vam je to pomoglo da postanete jedan od najboljih veznih igrača na svijetu?
"Da, bez sumnje. Točno je da je došlo do radikalne promjene, ali mnogo toga ovisi o tome kako vaš trener vidi nogomet, što traži od vas. On je prva osoba zadužena za momčad i pod svaku cijenu mora provesti svoje ideje za dobrobit momčadi i njegovog tehničkog projekta. Ove godine se zabavljam, sviđa mi se način na koji igramo, kako se suočavamo s protivnicima i siguran sam da ćemo se tijekom sezone mnogo više poboljšati."
Vidimo da se zabavljate. Da li više volite završiti utakmicu s više od devedeset posto točnosti dodavanja, asistencijom ili pogotkom?
"Eh, dobro pitanje. Teško je izabrati. Za ulogu u kojoj igram i kako sam stvoren važno je igrati precizno, a ona me zadovoljava kada uspijem. Istodobno, asistencija je gesta koju sam uvijek posebno volio. To su dva različita zadovoljstva. Recimo ovako, da me zadovoljava ono što vam je najpotrebnije za pobjedu."
Tehnika i vizija, sve očite osobine vašeg nogometa. Postoji li neki koji prepoznajete, ali drugima je teže primijetiti? Na primjer, vaše čitanje igre kad nemate posjed?
"Da, to je aspekt za koji sam vodio brigu i o kojem se trudim kontinuirano poboljšavati. Osim položaja lopte i protivnika, bitno je presresti vizualne signale koje protivnik izbacuje, više ću pažnje posvetiti onome koga gleda, tko gleda, a ovo je korisno za pogoditi tko će proslijedi loptu i stići tamo u pravo vrijeme. Tada volim igrati više nego prije, unaprijed vidjeti utakmicu kako bi ukrao loptu ili smanjio pritisak, važan detalj današnjeg nogometa."
Teško se razvijati kad dostignete određenu točku u karijeri, a čini se da ste na vrhuncu nogometnog sazrijevanja. Postoji li aspekt na koji koncentrirate svoj trening, jer smatrate da se i dalje možete poboljšati?
"Ako ste perfekcionist, godine nisu bitne, to je samo detalj. Kad živite s ambicijom da uvijek radite nešto više od drugih, uvijek pronađete poticaj za rast i usavršavanje. Moje je da u ovom trenutku izvršavam određene zadatke koje svaka utakmica zahtijeva, kako bih što bolje odgovarao na zahtjeve koji mi se povremeno postavljaju. Proučavanje utakmica postaje sve važniji aspekt, a ako želite pobijediti u njima, ključno je na teren donijeti rješenja koja ste isprobali.“
Morate biti svjesni svojih načina da nametnete vodstvo talentiranoj momčadi. Koliko samopouzdanja imate u sebi?
"Mnogo, ne bi moglo biti drugačije. Svaki vrhunski sportaš, prije svega, mora biti jak u glavi. Naravno, nije lako uvijek biti siguran u sebe. Pogotovo kad ste mladi, teško je pronaći emocionalnu ravnotežu. To je neprekidno kretanje gore-dolje, dobra igra koja te podiže, a loša koja te utapa. Morate biti dobri ako idete ravno, inače riskirate da se izgubite. Navikao sam da ništa ne vidim kao nemoguće. Uvijek sam želio biti među najboljima i nastavljam to raditi."
Zinedin Zidane, legenda s kojom ste odrasli. A onda Xavi, kojeg si u novije vrijeme naveo kao svoju referencu. Ima li danas mladog igrača na europskoj sceni koji vas impresionira više od drugih i koji možda može uzeti Pjanića kao primjer koji treba slijediti?
"Ima toliko talentiranih mladih ljudi oko nas, ali ne mogu vam posebno reći jednoga. Iznad svega, koliko god dobri bili, put do razine igrača poput Xavija vrlo je dug. Ili poput Busqueta, još jednog kojeg uvijek volim gledati. Fasciniran sam jednostavnošću, koja nije trivijalna. Za mene, nogometaš kojeg je lijepo gledati nije onaj koji vam ukrade suptilnost, nekim dodirom, već onaj koji naizgled jednostavnom igrom vodi čitavu momčad. Teško ćeš me vidjeti kao spektakularnog igrača u veznom redu s trojicom igrača, to nije ono što tražim. Ono što me pokreće na terenu je ideja da momčad igra dobro, i da imam dobra dodavanjima. Jer igrati dobro i lako je najteža stvar u nogometu, ali i najljepša."
Da biste uspjeli u tome potrebno vam je i mnogo mozga, kao i tehnička vještina. A vi ste pametan igrač, mislite li puno na teren. Jeste li takvi i u životu izvan nogometa? Možete li prestati razmišljati ili živite lako, koncentrirajući se na jednostavne stvari?
"Sve što radim je čitanje, informirati se o onome što se događa u svijetu. Moram to učiniti, imam sina. Za ostalo imam malo vremena, uvijek sam usredotočen na svoj rad, kojem moram posvetiti toliko energije, jer želim da ljudi uvijek budu sretni što me vide."
Što osjećate kada ste svjedoci rasizma?
"Bijes. Tuga. Rasizam je totalno neznanje. Trebamo snažne geste i primjerene kazne. Moramo identificirati odgovorne i držati ih podalje od nogometa, jer nogomet je samo zabava, a za njih nema mjesta."
Je li u vašoj karijeri postojao trenutak kad je vaš odnos prema nogometu bio doveden u pitanje? Gdje ste doživjeli sukob s nogometom?
"Nikada. Kao i svi, imao sam sretnih trenutaka, a manje lošijih, ali čak i kad stvari nisu tekle onako kako bih želio, strast koju imam za nogomet uvijek je prevladala."
Najuzbudljiviji trenutak u vašoj karijeri?
"Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014. godine, prva u povijesti za bosanskohercegovačku reprezentaciju u povijesti. I nikad neću zaboraviti osjećaj koji sam imao na dan svog debija s Metzom, protiv PSG-a, pred punim stadionom. Uvijek se naježim svaki put kad to pogledam."
Zbog učenja, strasti, pažnje oko detalja igre izgledate kao klasični igrač koji će jednog dana postati trener. Jeste li razmišljali o toj mogućnosti za svoju budućnost?
"Uloga je fascinantna koliko i teška. S jedne strane osjećam da sam potaknuti različitim metodama trenera, svaki sa svojim idejama, načinom njihova govora i rada na terenu. S druge strane, shvaćam koliko je komplicirano upravljati grupom ljudi kako bi odgovorili na potrebu da se svima udovolji. Ljudska je strana važna koliko i znanje o nogometu. Naravno da bih mogao ukrasti nešto od svih trenera koje sam imao, postao bih sjajan trener. Prilika koju čovjek ne smije izgubi."
Postoji li osoba, sportski djelatnik ili ne, koji je više od ostalih utjecao na vas, nadahnuo vas, u životu i na vaš način doživljavanja nogometa?
"Vjerujem da niti jedan sportski djelatnik si ne može pomoći da ne razmišlja o Muhammadu Aliju i Michaelu Jordanu kao brojkama koje će se uzeti kao referenca. Dva izvanredna primjera svega što sport znači. Iako istina, uvijek sam pratio i igrao samo nogomet. Ne mogu si pomoći, previše mi se sviđa."