Gianluigi Buffon, pismo samome sebi

Foto: Eddy LEMAISTRE/Corbis Sport

Gianluigi Buffon napisao je pismo samome sebi, otkrivajući svoju bitku s depresijom. Buffon će ući u povijest kao jedan od najvećih vratara svih vremena, ali Juventusov veteran detaljno je opisao borbu s kojom se susretao tijekom svoje karijere u jednom od dugo očekivanih The Players’ Tribune.

"Dragi 17-godišnji Gianluigi. Pišem vam večeras ovo pismo kao 41-godišnjak koji je u životu doživio mnoge, mnoge stvari i pogriješio. Imam dobre vijesti i neke loše vijesti za vas. Istina je da sam zaista ovdje da bih vam govorio o vašoj duši. Da, tvoja duša. Imate ju, vjerovali ili ne. Krenimo s lošim vijestima. Imaš 17 godina. Uskoro ćeš postati pravi nogometaš, kao u svojim snovima. Mislite da znate sve. Ali istina je, prijatelju moj, da znaš ******. Za samo nekoliko dana imati ćete priliku započeti svoj prvu utakmicu u Serie A za Parmu, a ne znate dovoljno da biste se uplašili. Trebao bi biti u krevetu i piti toplo mlijeko. Ali što ćeš učiniti? Idete u noćni klub sa svojim dobrim prijateljem iz Primavere. Samo ćeš popiti jedno pivo, zar ne? Ali onda malo pretjeruješ. Vi glumite filmski lik. The strongman. Ovako se obično nosite s tim pritiskom da ne znate čak ni da ga osjećate. Uskoro ćete biti izvan kluba, svađati se s nekim policajcima u jedan ujutro. Samo idi kući. Idi u krevet. Molim vas, molim vas, nemojte se p****** na kotač policijskog automobila. Policajac neće smatrati da je to zabavno, klub neće to smatrati zabavnim i riskirat ćete sve za što ste radili. Ovo je vrsta kaosa koju na sebe nanosite bez razloga. Unutar vas gori što će vas dovesti do pogreške. Naravno da mislite da pokazujete svojim suigračima da ste snažni i slobodni, ali u stvarnosti, ovo je maska ​​koju nosite. 

U samo nekoliko dana osjetiti ćete tri stvari koje su vrlo, vrlo opojne, ali i vrlo, vrlo opasne. Novac, slava i posao vaših snova. Zasigurno razmišljate, što bi u ovome moglo biti opasno? Pa, ovo je paradoks. S jedne strane istina je da vratar treba samopouzdanje. Treba biti neustrašiv. Ako treneru date izbor između najboljeg tehničkog vratara na svijetu i najneustrašivog vratara na svijetu, garantiram vam da će svaki put odabrati neustrašivog. S druge strane, osoba koja je neustrašiva lako može zaboraviti da ima um. Ako živite svoj život na nihilistički način, razmišljajući samo o nogometu, duša će vam početi pucati. Na kraju ćete postati toliko depresivni da više ni ne želite napustiti svoj krevet. Možete se smijati ako želite, ali to će vam se dogoditi. To će se dogoditi na vrhuncu vaše karijere, kada imate sve što bi čovjek ikada mogao poželjeti u životu. Imati ćete 26 godina. Vratar Juventusa i talijanske reprezentacije. Imati ćete novac i poštovanje. Ljudi će vas čak zvati Superman. Ali ti nisi nikakav superheroj. Vi ste samo čovjek kao i svi drugi. A istina je da vas pritisak ove profesije može pretvoriti u robota. Vaša rutina može postati zatvor. Idete na trening. Vratiš se kući i gledaš TV. Ideš spavati. Sljedeći dan radite isto. Pobijedio si. Izgubio si. Ponavlja se i ponavlja. Jednog jutra, kad ustanete iz kreveta da odete na trening, noge će vam se početi nekontrolirano tresti. 

Bit ćete toliko slabi da nećete moći voziti svoj automobil. U početku ćete misliti da je to samo umor ili bolest. Ali tada će postati gore. Sve što želite učiniti je spavati. Na treningu će se svaki pokret osjećati kao veliki napor. Za sedam mjeseci teško ćete naći radost u životu. U ovom trenutku moramo zastati. Jer znam što misliš čitati ovo sa 17 godina. Kažete, "Kako je to moguće? Sretna sam osoba. Ja sam rođeni vođa. Ako ću biti vratar Juventusa, zaradit ću milijune, onda moram biti sretan. Nemoguće je biti depresivan. Pa, moram vam postaviti važno pitanje. Zašto si se odlučio posvetiti životu nogometu, Gigi? Sjećaš li se? I, molim vas, nemojte samo reći da je to bilo zbog Thomasa N'Konoa. Morate ići dublje od toga. Morate se sjetiti svakog detalja. Imao si 12 godina, da. Svjetsko prvenstvo 1990. bilo je u Italiji, da. Prva utakmica bila je Argentina protiv Kameruna na San Siru, da. Ali gdje ste bili za vrijeme prve utakmice? Zatvori oči. Bili ste u svojoj dnevnoj sobi, posve sami. Zašto tamo nisu bili vaši prijatelji, kao obično? Ne možete se sjetiti. Vaša je baka bila u kuhinji i spremala ručak. I bilo je tako vruće tog dana da je zatvorila sve prozore kako bi soba bila svježa. Bilo je potpuno mračno, osim žutog sjaja televizora. Što vidiš? Vidite ovo čudno ime. KAMERUN. Ne znate gdje je Kamerun. 

Nisi ni znao da takvo mjesto postoji prije ovog trenutka. Naravno, znate Argentinu i Maradonu, ali ima nešto čarobno u igračima iz Kameruna. Tako je vruće pod ljetnim suncem, ali njihov vratar još uvijek nosi dres s dugim rukavima. Duge crne hlače. Dugi zeleni dres s ružičastim ovratnikom. Način na koji se kreće, način na koji stoji, visok, fantastični brkovi. Očarava vaše srce na način koji je neobjašnjiv. On je najslađi čovjek kojeg ste ikad vidjeli. Komentator kaže da je njegovo ime Thomas N'Kono. Zatim, magija. Korner je za Argentinu, a Thomas istrčava u gužvu i izbije loptu 30 metara u zrak. Ovo je trenutak kad znate što želite učiniti sa svojim životom. Ne želite biti vratar. Želite biti ovakav vratar. Želite biti divlji, hrabri, slobodni. Minutu za minutom, gledajući ovu utakmicu, postajete ono što jesi. Tvoj život se piše. Kamerun bilježi rezultate, a vi postajete toliko nervozni da ostanu pri ruci da ih fizički više ne možete podnijeti. Skoči s kauča. Cijelo drugo poluvrijeme provodite hodajući oko televizora. Kad je iz Kameruna isključen i drugi igrač, vi to više ne možete ni slušati. U posljednjih pet minuta priklonite se televizoru s isključenim zvukom. Povremeno zavirite da vidite što se događa, a zatim se povučete. Napokon zavirite, a igrači Kameruna slave. Bježite ravno na ulicu. Još dvoje djece iz vašeg susjedstva čine isto. Svi viču: "Jeste li vidjeli Kamerun? Jeste li vidjeli Kamerun?"

Tog dana se u tebi rađa vatra. Kamerun je mjesto koje postoji. Thomas N'Kono je čovjek koji postoji. Pokazat ćete svijetu da Buffon postoji. Zbog toga ste postali nogometaš. Ne zbog novca ili slave. Zbog umjetnosti i stila ovog čovjeka Thomas N'Kono. Zbog njegove duše. To si morate zapamtiti, novac i slava nisu svrha. Ako ne vodite brigu o svojoj duši, ako ne tražite inspiraciju u stvarima izvan nogometa, pogoršati ćete se. Ako bih vam mogao dati jedan savjet, mnogo je znatiželjnije znati svijet oko sebe kad ste još mladi. Spasit ćete sebe, a posebno svoju obitelj, mnogo problema. Biti vratar znači biti hrabar, istina je. Ali, biti hrabar ne znači zanemarivati, Gigi. U dubini vaše depresije, dogodit će se nešto čudno i lijepo. Jednog jutra odlučit ćete prekršiti svoju rutinu i otići ćete na doručak u drugi restoran u Torinu. Ići ćete novom rutom kroz grad i proći ćete pokraj umjetničkog muzeja. Plakat vani će reći CHAGALL. Već ste čuli to ime. Ali ne znate ništa o umjetnosti. Imate posla. Sigurno ste na putu. Ti si Buffon. Ali tko je Buffon? Tko si zapravo? Znaš li? Ovo je najvažniji dio ovog pisma. Morate ući u taj muzej, onog određenog dana. To će biti najvažnija odluka u vašem životu. Ako ne uđete u taj muzej i nastavite sa svojim životom kao nogometaš, poput Supermana, sve svoje osjećaje nastavit ćete zaključavati u podrumu i duša će vam se propadati. Ali ako uđete unutra, vidjet ćete stotine Chagallovih slika. 

Većina njih neće učiniti ništa da vas uznemiri. Neki dobri, neki zanimljivi, neke koji vam ništa ne govore. Ali tada ćete vidjeti jednu specifičnu sliku koja će vas udariti poput munje. Zove se The Walk. To je slika djeteta. Muškarac i žena su u parku, imaju piknik, ali sve je čarobno. Žena leti u nebo poput anđela, a muškarac stoji na zemlji, držeći je za ruku, smiješeći se. To je poput sna djeteta. Ta će slika prenijeti nešto iz drugog svijeta. To će vam pružiti osjećaj djeteta. Osjećaj sreće u jednostavnosti. Thomas N'Kono udara loptu 30 metara. Osjećaj da vas baka zove iz kuhinje. Osjećaj kako sjediti iza televizora u mraku, moliti se. Kako odrastamo, lako možemo zaboraviti te osjećaje. Morate se vratiti u muzej već sljedećeg dana. Bitno je. Žena na šalteru gledaće vas na smiješan način. Ona će reći: "Niste li bili jučer ovdje?" Nije važno. Vratite se unutra. Ova će vam umjetnost biti najbolji lijek. Kada otvorite svoj um, unutarnja težina koju osjećate podići će se, poput žene koja se podigla u zrak na Chagallovoj slici. U ovom trenutku postoji nevjerojatna ironija. Ponekad mislim da život mora biti napisan za nas. Toliko neobjašnjivih i lijepih stvari koje će vam se dogoditi koje izgledaju povezane. Ovo je jedan od njih. Jer kad ste mladi vratar Parme, učinit ćete nešto iz neznanja što će vas označiti. Prije velike utakmice, poželjeti ćete napraviti veliku gestu, pokazati svojim suigračima i navijačima da ste vođa, hrabri ste, veliki ste lik. 

Dakle, na majicu ćete napisati poruku koju ste vidjeli na drvenom stolu u školi. Napisat ćeš: "Smrt kukavicama." Misliš da je to samo motivacijski krik. Ne znate da je to slogan krajnje desnih fašista. Ovo je jedna od pogrešaka koja će vašoj obitelji nanijeti mnogo boli. Ali ove su pogreške važne jer vas podsjećaju da ste čovjek. Podsjetit će vas, iznova i iznova, da ne znate ništa, prijatelju moj. Ovo je dobro, jer će nogomet odraditi izvrstan posao pokušavajući vas uvjeriti da ste posebni. Ali morate se sjetiti da se ne razlikujete od konobara ili električara, s kojim ćete biti prijatelj cijeli život. Ovo će vas izvući iz depresije. Ne sjećajući se da ste posebni, već napamet da ste isti kao i svi ostali. To sada ne možete shvatiti, sa 17 godina, ali obećavam vam da prava hrabrost pokazuje slabost i ne stidi se. Zaslužio si dar života, Gigi. Baš kao i svi. Zapamtite ovo. Stvari su povezane na način kojim ste previše mladi i naivni da biste to sada vidjeli. Moje jedino žaljenje je što ranije niste otvorili svoj um svijetu. Možda ste upravo to vi. Sa 41 godinom i dalje ćete osjetiti ovo paljenje iznutra. I dalje nećete biti zadovoljni, žao mi je što to moram reći. Čak i držanje trofeja Svjetskog prvenstva u naručju neće umiriti taj osjećaj. Dok nećete imati sezonu u kojoj ne primite niti jedan pogodak, nećete biti zadovoljni. 

Da, možda je istina da ste oduvijek bili ovakvi. Sjećate li se prve zime kada ste otišli posjetiti ujaka u Udine, gore u planinama? Ili je ovo sjećanje koje se može sjećati samo stariji muškarac? Imali ste četiri godine. Sniježilo je preko noći. Nikad prije niste vidjeli snijeg. Probudili ste se i pogledali kroz prozor, i vidjeli ste san. Čitava ova zemlja postala je bijela. Trčali ste vani u pidžami i niste ni shvatili što je snijeg. Ali nije bilo oklijevanja. Gledali ste u bijeli snježni nasip, i što ste učinili? Jesi li mislio? Jeste li se zapitali? Jeste li trčali unutra za kaput? Ne, uskočili ste u snijeg. Neustrašivo. Vaša baka je vrištala: 'Gianluigi!!!!!!!!! Ne! Ne! Ne! Bio sam cjeli mokar. Završili ste s groznicom cijeli tjedan. Ali nije vas bilo briga. Bez oklijevanja. Odmah u snijeg. Ovo ste vi. Ti si Buffon. Pokazat ćeš svijetu da postojiš.