 |
| Foto: Loris Roselli/NurPhoto via Getty Images |
Kapiten Stare dame, Gianluigi Buffon je u ekskluzivnom intervjuu sa Copa90 koji vam u cijelosti prenosimo govorio o svom profesionalnom putu na kojem je postao reprezentativac sa najvećim brojem nastupa u nacionalnom dresu Italije svih vremena, kao i o brojnim drugim temama.
"Ostvario sam najveći san koji možete imati kao dijete, ali i kao fudbaler. Kao dijete sakupljao sam sličice i maštao da zaigram u Serie A, da igram za nacionalni tim, ali je vjerovatno i sanjati o osvajanju Svjetskog prvenstva bilo ipak pretjerano. Recimo samo da sam prije finala Lige prvaka spavao sasvim normalno, dok u periodu pred Svjetsko prvenstvo nisam mogao zaspati niti minute. Osvajanje Svjetskog prvenstva vam promijeni život. Ostavi takvog traga na vaš život da znate da nakon toga možete mirno umrijeti."
Ukoliko Italija Giampiera Venture kroz baraž dosegne do završnice Svjetskog prvenstva u Rusiji, biti će to za Buffona šesto takvo veliko putovanje sa Azzurrima nakon 1998, 2002, 2006, 2010. i 2014. godine. "Još uvijek moramo zaslužiti odlazak, ali nadam se dobrom raspletu. Kada predstavljate Italiju ne možete samo sanjati pobjedu, morate živjeti te snove. Nikada nisam ušao u bilo koje natjecanje a da nisam smatrao da ga možemo osvojiti. Kao atleta ne smijete sebi dozvoliti da sami rušite snove ili ambicije. Živimo san, stoga postoji i određeni postotak mogućnosti osvajanja natjecanja, ovismo o sastavu kakvog imate na raspolaganju."
"Povlačenje iz profesionalnog fudbala? Često razmišljam o tomu. Neobično je pronaći igrača koji povezuje 40 godina fudbala. Počeo sam sa momcima koji su rođeni tokom 60.-tih godina prošlog vijeka, a karijeru ću završiti sa onima koji su rođeni nakon 2000. godine. To je nešto na što sam ponosan. Fudbal se u međuvremenu mnogo promijenio i sada je mnogo teže biti golman. Golmanska uloga se mnogo promijenila u igri s nogama, kako je u periodu početka moje karijere tek nedavno bilo ukinuto pravilo da golman ne smije primiti u ruke loptu koju mu vraća njegov saigrač. Prije su golmani imali ulogu samo da raščiste ispred svoga gola, ali u periodu od posljednjih 6 ili 7 godina, golmani kreiraju početak napada i sudjeluju u izgradnji igre. To čini naš posao komplikovanijim, golmani sada preuzimaju više odgovornosti."
"Moj nasljednik? U ovom trenutku najinteresantniji je Donnarumma. Najmlađi je na ovom evropskom nivou i prirodno je da ga ga okružuje određena znatiželja. On je momak s izvanrednim vještinama, ali uopšte cijenim sve dobre golmane. Volim vidjeti kada golman napravi lijepu gestu. Kada Neuer, Courtois ili De Gea učine nešto dobro, uživam u toj gesti i osjećam divljenje. Dodao bih toj listi i Oblaka, Llorisa, Handanovića, Alissona, Szczesnya i Harta. Često ih gledam kako bih razumio njihov način branjenja."
"Najbolja petorka? Volim defanzivce i mrzim napadače," našalio se Buffon. "Rekao bih da su najbolji pojedinci protiv kojih sam igrao Ronaldo - Brazilac, Lionel Messi, Cristiano Ronaldo i Zinedine Zidane. Nakon te četvorke možemo govoriti i o mojim saigračima, defanzivcima sa kojim sam imao priliku igrati, preko Thurama, Cannavara i Ferrare do Chiellinija, Barzaglija, Bonuccija i Ruiganija. Kako biste postigli sjajne rezultate u defanzivi potrebna vam je ljudska empatija koje mi nikada nije nedostajalo. To su igrači koji su ispisali najvažniju historiju domaćeg i internacionalnog fudbala. Među Italijanima, po pitanju njihova talenta, izdvojio bih Pirla, Tottija, Del Piera i Roberta Baggija. Po tom pitanju, kako zahtijevate petoricu, dodao bih i Paola Madinija. Pirlovo vino? Dobro je, kao i sve ostalo čime se Andrea bavi."
"Najdraži dres? Uvijek je u pitanju onaj sinoćnji, a posljednji je bio plav i predivan. Nakon 20 godina nastupa u reprezentaciji nagrađen sam mogućnošću nošenja dresa Azzurra. Uvijek sam davao sve od sebe za svoje timove, i uvijek sam na terenu pronalazio fundamentalne vrijednosti za koje se vrijedilo boriti. U svom životu prošao sam kroz svega tri tima. Biti u mogućnosti da obučem dres Azzurra, koji je zapravo moja druga koža, je bio sjajan poklon."
"Bankrot Parme? Za mene je on predstavljao ogromno razočarenje. Prihvatio sam taj tim i taj grad u svoje srce. Donijeti nivo fudbala koji smo igrali u klub poput Parme je bilo nešto nevjerovatno i boli me duša povodom negativnih stvari koji okružuju taj klub u posljednjim godinama."