 |
| Foto: Valerio Pennicino/Getty Images |
Nekadašnji veznjak Stare dame i trenutni potpredsjednik najtrofejnijeg italijanskog kluba je za medije u domaćoj Češkoj Republici govorio o brojnim temama, a ovom prilikom Vam na Ju1897.net Portal donosimo cjelokupan ekskluzivni intervju.
Reprezentacija Češke je igrala kvalifikacione mečeve za Svjestko prvenstvo 2018. godine protiv Njemačke u Hamburgu. Jeste li bili prisutni? "Ne, nisam imao vremena. U velikom sam poslu i nisam uspio pronaći slobodnog vreena kako bih putovao na tu utakmicu."
Ili možda niste željeli tamo putovati kako je to mjesto koje vam donosi loša sjećanja (Pavel Nedved je reprezentativnu karijeru okončao upravo u Hamburgu, tokom grupne faze Svjetskog prvenstva 2006. godine, kada su savladani od Italije, te na taj način bili eliminisani iz daljnjeg natjecanja, prim. prev.)? "Ne osjećam više žal iako postoji određena nostalgija. Sjećam se svega što se desilo te noći. Nisam mogao postići pogodak protiv Buffona iako sam dao sve od sebe da to uspijem. Do današnjeg dana mu znam reći: 'Gigi, bio sam strašno ljut na tebe te noći.' Igrali smo cijelo poluvrijeme bez Polaka koji je isključen nešto ranije, ali se do samog kraja nismo predavali. Nakon tog meča osjećao sam samo prazninu."
A potom? "Nije mnogo boljelo kada je na kraju Italija postala šampion svijeta."
Da li žalite zbog odluke da se 2006. godine oprostite od nacionalnog dresa, iako ste još nekoliko godina u Juventusu igrali na najvišem nivou? "Ne, to je bila prava odluka. Bili smo izbačeni u Serie B i tada nisam bio siguran da li ću uopšte biti spreman da igram na najvišem nivou. Nisam se osjećao spremnim, iako se poslije ispostavio da sam bio. Dobro je što su umjesto mene te minute dobili mlađi igrači."
Selektor Bruckner je tvrdio da je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj trebalo predstavljati vrhunac Vaše generacije... "Sada znam da nam nije bilo suđeno. Koller je bio ozljeđen. Baroš također, dok je Poborski tada nastupao samo za svoj klub, Budejovice. Naš vrhunac je ipak bio na Evropskom prvenstvu u Portugalu."
Češke reprezentacije se trebalo plašiti tokom Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, slažete li se? "Da, imali smo jednak mentalitet poput Juventusa. Gdje god da smo išli, željeli smo samo pobjedu. Bez podcjenjivanja protivnika, samo uz sto-postotan rad. To je ležalo u našoj DNA. Njemačka posjeduje jednak mentalitet."
Reprezentacija Češke Republike niže poraze. Cech se oprostio od nacionalnog dresa uz petoricu prvotimaca, Rosicky je ozljeđen... "Svjedokom sam kako naš talent nestaje. U Juventusu me često pitaju koga bih im preporučio iz svoje nacije... Oprostite, volio bih vam dati spisak imena, ali ga nemam... Naš sportski direktor Fabio Paratici mi voli pričati da, dok je radio za Sampdoriu, da je često putovao u Češku Republiku i da je talenta bilo gdje god da pogleda. Sada se niti ne zamaramo slanjem skauta u Češku. Ne znam kuda su talenti iščezli, ali znam veoma dobro kako smo mi bili navikli trenirati. Sati i sati provedeni na terenu, najbolji su postavljali izazove najboljima i to je guralo sve nas prema naprijed. Imali smo volju, bili smo odlučni, gladni uspjeha i fudbal je za nas važio sve na svijetu. Današnja mladost je razmažena, previše stvari im odvlači pažnju, druga su vremena. Zašto bi se trudili za više kada već sve imaju i kada im se obraća samo u superlativima?!"
Ali... zašto? "Zato što želim napredovati! Jer želim postati najbolji! Imamo jednog Čeha u Juventusu, Maceka, jako talentovanog momka kojem sam neki dan kraj terena rekao: 'Slušaj, moraš se truditi više, ne možeš igrati samo u momentima kada imaš loptu u nogama. Moraš konstantno trčati, zahtijevati loptu. Stvaraj prostor, pokaži svima da želiš da napreduješ!'"
Da li je poslušao savjet? "Poslušao je moj savjet i u Zagrebu, u utakmici Lige prvaka za njegove uzraste se razgulio od trčanja. Jiri Nemec i Josef Chlovanec su imali sličan uticaj na mene. Dok su oni govorili, ja sam se pretvarao u uho."
Daješ li savjete igračima u Juventusovoj Primaveri? "Kad god je potrebno, tu sam da pomognem. Naučio sam da se ne miješam u posao trenera, da hvalim igrače ili da im govorim šta je dobro, ili šta je loše. Pratim naše timove svih uzrasta i trudim se da ne propustim niti jedan njihov trening."
Kako izgleda kada interveniše Pavel Nedved? "Pitajte naše igrače na šta to izgleda..."
Jeste li uvijek u odjelu? "Uvijek. To je moja dužnost, naš standard. Ne mogu predstavljati Juventus u Jeansu i patikama. Predsjednik Agnelli je postavio jasna pravila po tom pitanju!"
Da ste se 2009. godine upitali o svojoj budućnosti, kancelarijski bi posao bio nisko na listi želja... "Da, kod mene je bilo jednako! Daleko na dnu liste! Ja sam tipičan potpredsjednik. U kancelariji sam dva puta sedmično. Uvijek sam kraj terena, razgovaram sa igračima, trenerima, posmatram utakmice, poslujem sa fudbalskim menadžerima i diskutujem po pitanju transfera. Još uvijek učim o drugoj strani fudbala i osjećam veliku odgovornost spram kluba."
Radoholičar kao što ste navikli biti, tačno..? "Ne možete se iz fotelje baviti fudbalom, a ne bih mogao reći ne predsjedniku Agnelliju. On je odličan šef čiji me otac doveo u klub. Mnogo sam zahvalan njegovoj familiji."
Željeli ste da se odmarate, igrate golf, vozite bicikl, putujete, budete uz familiju... "Nisam želio nastaviti sa fudbalom, osjećao sam se iscrpljeno, ali mi je novi posao uskoro donio entuzijazam. Sada se samo mogu zahvaliti Agnelliju što mi je dao ovakvu priliku i što mogu ponovno da osjećam sve te emocije vezane uz fudbal."
Pozitivne emocije? "Mnogo je više stresa na tribinama već na terenu, ali sam svejedno sretan što sam ponovo u fudbalu. To je moj život."
Šta je na to rekla Vaša supruga? "Ona je zamišljala drugačiji scenario, spram nje se osjećam krivim. Pretpostavljam da je dogovor bio da klub posjećujem tri puta sedmično. Sada tu stignem u 9 ujutro, a kući se vraćam u 18h. Svakoga dana. Nakon moje igračke karijere sam supruzi obećao zajedničke vikende, ali se to još uvijek nije ostvarilo."
Šta Vaša supruga govori na to što ste uvijek zaposleni? "Ona je ekstremno tolerantna. Kaže mi da sam 'još uvijek premlad da samo sjedim kod kuće'. Moja supruga zna kakva sam osoba. Jedini posao koji znam da obavljam na visokom nivou je fudbal. Kada završim sa poslom trudim se da provodim vrijeme sa svojom familijom."
Vaša djeca su gotovo odrasla... "Moja kći studira u Švicarskoj. Mlađi sin, Pavel će uskoro napuniti 17 godina. Kada djeca budu živjela svoje živote, nisam siguran da će me supruga pustiti da se bavim fudbalom (smjeh)."
Koji su Vaši planovi? Da li vas privlači pozicija u FIFA ili UEFA? "Znao sam o tomu razmišljati i još uvijek to činim povremeno. Sa druge strane, mogao bih raditi i u Nacionalnom savezu Češke, vjerovatno sa pozicije predsjednika."
Pa evo Vas, tu ste? "Ne, još ne, zasigurno. Trenutno imamo dobrog predsjednika. Pored toga imam ogromno mnogo posla. Moj ugovor sa Juventusom ističe 2018. godine."
Potpredsjednik sa ugovorom bez neodređenog roka trajanja? "Zašto ne? Prvo sa imao petogodišnji ugovor, potom trogodišnji. Dijelimo naše ciljeve, ambicije, a kada taj period prođe predsjednik vas pozove i kaže da, ili vas treba dalje, ili ne, bilo je dobro ili slično."
Prvih pet godina ugovora je proteklo veoma dobro... "Te su godine bile sjajne, pet titula, Super kup, samo nam još ta Liga prvaka odmiče..."
Koji su planovi za naredne tri godine? "Zasigurno želimo tu šestu titulu u nizu, nikomu do sada to nije pošlo za rukom. Po pitanju Lige prvaka? Još uvijek smo zainteresovani..."
Još uvijek u timu igraju pojedinci sa kojim ste i Vi igrali, Vaši saigrači. Da li vam je to čudno? "Uopšte ne. Još uvijek me gledaju na isti način. Znaju koliko sam truda ulagao u svoje treninge, dok sada mogu vidjeti kako još uvijek radim svakodnevno. Često o treninzima razgovaram sa Gigijem. Kako ih poboljšati? Kako biti još bolji? Svi novi igrači koji stignu u naše redove ostaju u nevjerici jer nisu imali pojma šta Juventus zapravo znači."
Šta znači Juventus? "Način življenja. Bili biste iznenađeni kada biste vidjeli koliko treniramo, kako detaljno izgledaju naše pripreme. Svi naši protivnici su spram nas maksimalno naoštreni i mi moramo biti spremni na to. Možemo razgovarati o tomu, ali to jednostavno morate doživjeti."
Da li Vam je Buffon rekao kada će okončati igračku karijeru? Gotovo da je napunio 39 godina... "O molim vas, ne vodite ga od nas! Pustimo ga da igra dok god je zdrav! On je izuzetan momak. Vratio se sa Evropskog prvenstva i rekao mi: 'Želim igrati još barem Svjetsko prvenstvo u Rusiji, u to sam siguran'. Na treninge uvijek dolazi prvi, još uvijek naporno trenira i gotovo da ne pravi nikakve greške. Kada vidim koliko strasti unosi u treninge, tada poželim da ostane na golu do svoje 50.-te!"
Paul Pogba je ljetos otišao uz rekordnu odštetu... "Bilo mi je žao, ali nismo mogli reći ne. Imamo istog sportskog menadžera, Mino Raiolu, te smo iz tog razloga veoma bliski. Kada je tek bio došao u Juventus, nije imao najbolju sezonu. Skupa smo odlazili na ručak i nastavljao sam mu objašnjavati šta bi trebao raditi drugačije, kako bi trebao trenirati... Rekao sam mu: 'Igraj jednostavno i postat ćeš kralj. Radi više, treniraj jače i ako jednoga dana ne osvojiš Zlatnu loptu, to će biti veliki neuspjeh!'"
United je ponudio ogroman novac... "Bilo je nemoguće reći ne. Bio je to ogroman iznos, ali kako se u fudbal sve više investira, neće proći mnogo vremena nego se za najbolje igrače bude izdvajalo po 200 miliona eura."
Da li Juventus ima financijski limit koji ne smije prebaciti? "Uvijek smo imali limit. Kako za kupovinu igrača, tako i za njihove plate. Ali, budući da smo prošlog ljeta doveli Higuaina za 90 miliona eura, moglo bi se reći da smo ga ovoga puta probili. Sa druge strane pokazali smo da smo još uvijek gladni uspjeha i da želimo postići nešto zaista veliko."
Kada je Higuain stigao u Juventus imao je par kilograma viška... Da li Vas je to uplašilo? "Gonzalo ima tendenciju da preko ljeta nabaci određenu kilažu, ali tu nije postojao nikakav problem za nas. On je u sjajnoj formi. Lično ga smatram jednom od trojice najboljih napadača svijeta."
Šta mislite o njegovom saigraču, Dybali? "Nevjerovatan talent. Igra fudbal na način sličan kako to čini Messi. Nadamo se da će ostati uz nas što je duže moguće."
Kada ste posljednji put igrali fudbal? "Svakoga četvrtka igramo fudbal sa predsjednikom Agnellijem. Igramo nekih sat vremena i osjećamo se sjajno."
Kako ostajete u formi? Još uvijek izgledate sjajno! "To je samo privid, ali se trudim da malo trčim prije odlaska na posao. Potrebno mi je to, jednostavno moram. Deset brzih kilometara, kako nemam vremena da trčim polagano. Istina, još uvijek sanjam jedan san..."
Recite nam... "Bio sam u Skalni tokom septembra, svom rodnom mjestu. Trenirao sam sa lokalnim timom i obećao im da popuniti igračku registracijsku prijavu i odigrati utakmicu skupa sa svojim sinom. Jako dobar prijatelj mi je rekao da će i njegov sin igrati. To će izgledati poput prave familijarne utakmice. Naši su očevi su također igrali za taj klub tako da i mi to želimo. Nadam se da će do toga doći jednog dana tokom narednog juna. "
Niste registrovani u Juventusu kao igrač? "Ne, za sada sam slobodan igrač, jedini zainteresovan klub je bio Skalna (simjeh)."
Jeste li tužni što Vaš sin nije krenuo Vašim stopama? "Uopšte ne. Bilo je lijepo dok smo napucavali loptu po našem dvorištu. On nije želio krenuti tim putem, a ja nisam želio vršiti pritisak. Sada je dva puta nastupio za Skalnu, sretan je i ja sam sretan."