 |
| Foto: Dino Panato/Getty Images Sport |
Hrvatski list Sportske novosti posljednjeg dana 2015. godine objavio je ekskluzivan intervju sa hrvatskim internacionalcem, kojeg Vam u cijelosti prenosimo. Inaće, tekstove o Mariu smo na Portalu rijetko viđali, jer kako je i sam rekao, još nije naučio italijanski jezik, te nije mogao komunicirati sa italijanskim medijima, kojih uopšteno i nije prevelik fan.
Ljetos je nakon samo godinu dana u Madridu promijenio klub, grad i državu. Kao i ljeto prije, kada je iz Bayerna stigao u viceprvaka Europe, Atletico, tako je i u julu ove godine potpisao transfer za svježeg "drugog" u Ligi prvaka, Juventus. Mario Mandžukić jednog dana, kada bude možda pisao autobiografiju, imat će poteškoća suziti mnoštvo događanja u protekle tri godine. Od najboljeg Bayerna u dosadašnjoj historiji preko ponajboljeg Atletica, do kluba rekordera Juventusa, od Heynckesa preko Simeonea do Allegrija, od mnoštva golova za naslove prvaka Europe, svijeta, Njemačke preko superkupova u Madridu i Torinu, do titule hrvatskog sportiste godine. I da, naravno, kriznih razdoblja i muka zbog loše forme, ozljeda, odnosa sa slavnim trenerom...
Zivot "leggiero" u kući nedaleko od grada
Je li se Mario Mandžukić udomaćio u glavnom gradu Piemonta?
"Jesam. Grad je lijep, pogotovo centar. Djevojka Ivana i ja, te naš pas Leni, smjestili smo se u kući nedaleko od grada, na desetak minuta od centra, Oduvijek smo voljeli biti sa strane, da imamo gdje prošetati, u mirnom okruženju. "
Gdje izlazite?
"Nemamo baš vremena jer su obveze kontinuirane. No, odemo na večeru u neki od odličnih restorana u Torinu. Talijanska gastronomija je vrhunska. Po običaju nam je najljepše u kući, dođu nam prijatelji, rodbina, sve "leggiero," lagano kako bi rekli italijani."
Noći bez sna
Od kad je došao u Torino i klub koji ga je vabio već prije tri i pol godine, u zemlju koju je odavno locirao kao jednu od poželjnih fudbalskih i životnih mu destinacija, Mandžukić nije govorio za medije. U njegovu slučaju tipično ponašanje. Moglo bi se kazati da ne voli medije, ali je zapravo realnija teza kako voli biti izoliran. Ima svoj svijet, ne da nikome prodrijeti u njega, dok je onaj profesionalni ionako svakome vidljiv. Što objašnjavati ljudima ono što sami gledaju? Tako nekako rezonira centarfor Juventusa i hrvatske reprezentacije. Ljetos nam je kazao da možemo razgovarati na kraju godine, kad se vidi kako je prošla. Dojam je da je tako pristojno htio odbiti intervju, ali otkad je otišao na odmor, 20. decembra, pozivali smo se na taj dogovor.
"Želim svima sretne praznike i Novu godinu! Što se intervjua tiče, zar baš morate insistirati?"
Moramo, ljude zanima kako vam je, tim prije što ste u velikom stilu završili polusezonu, koja je prije koji mjesec djelovala dramatično, kako za Juve tako i za vas. Niste ni pričali otkad ste promijenili klub. Vidimo da ni s talijanskim kolegama niste još razgovarali...
"Nisam, ne ide mi to, volim svoj mir. Nisam ljut na novinare, ne zamjeram iako nadodaju u tekstovima štošta, no razumijem da se mora nešto pisati. Držim se one da je najvažnije što pokažem na terenu, moj učinak, a onda svatko može donositi svoje sudove."
Dobro, hajd'mo onda o terenu. Zaključili ste u Juventusu polusezonu sa 18 utakmica, 9 golova, 1 asistencijom te prosjekom od 66,3 minute igre. To su vaši standardi. što se događalo na početku, kada je kriza tresla i Juve zbog loših rezultata i vas zbog slabijeg učinka?
"Moram reći da je Juve dobro krenuo, osvojili smo odmah Superkup, dao sam gol za pobjedu nad Laziom, izgledalo je obećavajuće. No, na startu prvenstva smo upali u lošu seriju sa 2 poraza i remijem te je, sukladno ugledu Juvea, odmah došlo do tenzija. Poklopilo se sve loše za ekipu, a i mene lično. Ne samo da nije išlo na terenu, nego su me napale ozljede, infekcija koja me dugo mučila i izmučila. Znao sam noći probdjeti u razmišljanju što mi se to događa, kao da sam potpuno blokiran. Stvarno sam bio očajan jer nisam nazirao gdje je izlaz iz situacije koja mi se do sada nikad u karijeri nije dogodila."
Imate 29 godina pa je logično da bi vas ozljede mogle sustići, pogotovo što ste unutar godine dana promijenili tri kluba, tri grada i države, tri metodologije rada. Zašto niste o tome ništa htjeli javno govoriti?
"Ništa mi to ne bi pomoglo, samo bi govorili da si tražim alibi. U toj nesretnoj utakmici s Udineseom na početku sam udario u reklamni pano laktom u predjelu zglobne kosti. Šivali su mi ranu, ali onda me tokom noći odjednom počela silno boljeti i pulsirati. Došlo je do infekcije, morao sam popiti brdo antibiotika, a bol je gotovo dva mjeseca bila kontinuirana. Na treningu, na utakmici, svaki je dodir bio muka. Nisam se htio žaliti, nisam taj tip, iako je bilo jasno da to nisam ja. Pao mi je imunitet, osjećao sam se slabo, nemoćniji. Nadovezala se ozljeda lože, nova pauza i dodatni teret normalnom radu. Prestrašno..."
Djeluje nam sve to nestvarno za vas jer ste do proljetos bili kao tenk, imun na ozljede i ikakve terete dobroj pripremi i bezuslovnoj borbi. Od proljetnog stradanja članka sa Bayerom u Ligi prvaka, dojam je da je krenulo u seriju nedaća kao nadoknadu svih prošlih godina?
"Ne znam što bih vam rekao. U Atleticu sam bio u standardima svog učinka dok nisam ozlijedio stopalo i počeo trpjeti veliku bol. Nisam htio stati, nisam htio nikakvu olakšicu, forsirao sam i očito pogriješio. Tako definitivno ne možeš vratiti formu i oporaviti se."
Možemo se na tren vratiti priči o odlasku iz Atletika?
"Meni je u Madridu bilo super. Sve mi je odgovaralo, klub, trener, grad, život, liga. Ta ozljeda bila je ključni faktor koji me poremetio jer jednostavno nisam isti kad nisam 100 posto spreman za borbu. Pisalo se svašta, da imam narušeni odnos sa trenerom, ali to su neistine. Simeone je prema meni uvijek bio korektan, podržavao me i hrabrio, isticao koliko sam važan za igru ekipe. Imao sam i vrhunski odnos sa suigračima No, kad stvari krenu po zlu, teško je tu liniju prekinuti. "
Zašto je onda došlo do rastanka? Kad ste osjetili da biste (pre)rano mogli napustiti Madrid, u kojem ste i kuću kupili kao nagovještaj dugoročnih planova ostanka?
"Meni nitko nije rekao da bi htjeli da idem, naprotiv. No, kad se proširila priča o tim navodnim lošim odnosima s trenerom, javilo se nekoliko kubova zainteresiranih za moj otkup..."
Kojih klubova?
"Nema smisla sada navoditi imena, mogu se zadržati samo na Juventusu!"
I?
"Ništa posebno, ja sam tip koji voli nove i teže izazove, ali moja je ideja doista bila dugoročno ostati u Madridu. No, u tom čudnom razdoblju i atmosferi, s ponudama iz drugih klubova, malo-pomalo sazrijevao je stav kako je možda najbolje za mene i Atletico da uzmemo u obzir, na primjer, vrlo konkretan interes velikog Juventusa."
Heynckesovi savjeti su mi zlata vrijedni
Primijetili smo na Instagramu vašu svježu fotografiju s Heynckesom?
"Veliki Jupp, trenerčina i ljudina. Igrali smo u Monchengladbachu i došao me posjetiti u hotel. Uživao sam u razgovoru s njim, posavjetovao se o svojim teškoćama. Mi se zapravo često čujemo. Njegovi savjeti su zlata vrijedni, jer iz zajedničkih dana u Bayernu znam koliko su autentični. S njim smo osvojili sve što se moglo osvojiti, igrali smo super. Šta mi je rekao? Samo jedno, da radim, radim i opet strpljivo radim, te da nema boljeg lijeka od tog da se prevlada svaki problem. Bio je u pravu, opet..."
Veliko poštovanje
Sjećamo se intervjua za La Gazzettu dello Sport, prije dvoboja Bayern - Juve, prije dvije godine, kad ste govorili da vam je Gigi Buffon idol iz djetinjstva, da volite italijanski fudbal i stil života, da vam je Juve bio jedan od najdražih klubova kao dječaku koji gaji fudbalske snove?
"To je istina. S Juveom sam imao ozbiljan kontakt i prije Eura 2012, ali tada se pojavio Bayern i uvjerio me kako me silno žele. Igrao sam u Bundesligi, Bayern je bio top priča. Otišao sam u Minhen i eto, tri godine kasnije sudbina je htjela da ipak stignem u Torino."
Primijetili smo da veliki respekt sa senatorima Juvea, Buffonom, Chiellinijem, Bonuccijem, nije bila samo kurtoazna priča dok ste bili suparnici?
"Definitivno je da sam i prije dolaska imao veliko poštovanje prema tim sjajnim igračima i osobama. Barzalija sam već znao iz zajedničkih dana u Wolfsburgu. Ostale sam susretao u reprezentativnim dvobojima i u klupskim okršajima. Rekoh, Buffon je bio moj idol djetinjstva, s Chiellinijem sam imao žestokih borbi, ali uvijek smo si na kraju utakmice pružali ruku. To je prava muška borba, nema maženja ni plakanja, jako cijenim takve tipove. Zapravo sam pola Juvea jako dobro znao prije nego sam došao, a to je svakako samo ojačalo moje uvjerenje kad su me pozvali da prihvatim ponudu. "
Trener Allegri vas je dočekao raširenih ruku iako su navijači bili skeptični nakon odlaska Teveza, Pirla, Vidala. Njegova uloga bila je ključna u trenutku kada je u krizi rezultata bilo i mnoštvo pritužbi na vaše igre?
"Trener mi je pružio veliku podršku, iskazujući povjerenje u moje potencijale. Znao sam da je insistirao na mom dolasku, što je jako bitan faktor odluke za svakog igrača. S takvim uvjerenjem je stao iza mene u kriznoj fazi i to mi je jako mnogo značilo. Pružio mi je sigurnost kad sam bio u velikoj muci i zato sam bio, između ostalog, presretan što sam mu na terenu mogao uzvratiti željenim učincima."
Sada to izgleda super, ali tokom septembra i oktobra frcalo je na sve strane. Pričalo se o smjeni, lošim investicijama, vama među njima, bijesu navijača...?
"Ono što sam odmah spoznao po dolasku u Torino, to je veličina kluba. Juventus je institucija, gdje god se pojavi, ima brdo navijača i poklonika, mediji se silno bave klubom. Logično je da kriza rezultata, nakon četiri godine dominacije, izazove mnogo tenzija i rasprava. Ono što me fasciniralo, to je klupska reakcija. U kamp su dolazili čelnici kluba i svojom prisutnošću odmah su odavali ozbiljnost situacije. No, bilo je to decentno, bez neke panike i galame, tek poziv na punu mobilizaciju i nužnost povratka razinama koje pripadaju Juveu, odnosno kvaliteti ekipe..."
Jesu li vas ispitivali šta vam se događa, zašto ste sumornog raspoloženja na treningu i utakmicama?
"Gledajte, razgovaralo se često s trenerom Allegrijem, direktorom Marottom, ali bilo je to više kao zajedničko traženje izlaza iz jedne teške, koliko i nelogične situacije. Lično sam bio jako neraspoložen problemima koji su me zatekli, stalno sam svom agentu Ivanu Cvjetkoviču pisao poruke kako je ovo nemoguće što mi se događa. Nisam jednostavno navikao na takav slijed nedaća. Uticalo je to i na moj rad, nisam se mogao otrgnuti boli i posljedičnoj muci. Primijetili su to i igrači. Razgovarao sam s njima o svemu. Jednog dana obratio sam se Buffonu, Evri i Lichsteineru i objasnio im svoje muke, te sam osjetio potrebu da se cijeloj ekipi na neki način izvinem što nisam pravi. Nisam tražio alibije nego samo strpljenje dok me ne prođu fizičke tegobe, odnosno potpuno prilagodim novim stvarnostima u Juveu. Najavio sam im da od tog momenta idem u 'fajt' za promjenu stvari, da se mogu napokon punim gasom upustiti u svoje borbe na terenu."
Pokazalo se da će tako i biti, od kraja oktobra zaredali ste sa 7 golova i asistencijom u 10 utakmica, završenih sa devet pobjeda Juventusa i velikim povratkom u borbu za Scudetto, proboj u Ligu prvaka?
"To je zasluga cijele ekipe i trenera, kluba koji nas je podržao u teškoj fazi. Juventus je ovog ljeta promijenio dosta igrača, gradi se nova priča, trebalo je sve to posložiti, prilagoditi se jedni drugima, uhvatiti ritam. Ovo je preveliki klub da bi bio na margini prvenstva i zato je prirodno da se vratio pobjedama i ritmovima koji ga vračaju u vrh. U najtežim trenucima Juve je pokazao kako skupiti glave na kup i reagirati kao veliki klub."
Prijeloman sastanak
Da li je utakmica u Empoliju bila prekretnica, kad ste i vi postigli pogodak za 3:1 i pobjedu u gosti-ma?
"Prekretnica je bio sastanak koji smo mi igrači održali između sebe prije te utakmice. Bili smo svjesni da moramo preokrenuti stvari jer je sezona krenula u krivom smjeru, onom kojem Juventus i takvi igrači ne pripadaju. Svi smo rekli svoje, ja sam prvi ponovio da sam bio očajan, dijelom i zbog problema koji su me mučili, ali da za dalje nema alibija. Ako smo u Manchesteru mogli igrati sjajno, znači da možemo, a to opet znači da je kraj oktobra bio zadnji trenutak da se trgnemo. Osjetio sam nakon tog sastanka da se nešto prelomilo u svima nama."
Danas je suprotna atmosfera. Juve je na tri boda od vrha, igra u velikom stilu, vi ste skupili već 9 golova u 18 nastupa, navijači vas hvale i proglasili su vas igračem mjeseca, mediji ističu da ste predvodnik novog moćnog tima...
"Danas je sve lakše, ali niti se ja zavaravam, a niti suigrači, da je sve sređeno. Mi smo se vrhunski vratili u igru za vrhove, borbu za trofeje u Italiji i u Evropi, što je prirodno stanje Juventusa. Sada treba nastaviti maksimalno raditi i igrati na željenim razinama kojima ćemo ostvarivati svoje ambicije."
Budimo iskreni, Juve djeluje u najmanju ruku moćno kao inter koji vodi u Serie A?
"Trka za Scudetto biti će duga i naporna, meni se čini da ćemo se u njoj boriti pored vodećeg intera i sa Fiorentinom i Napolijem. Bit će jako zanimljivo. Mi smo svakako sposobni za konačnu pobjedu."
Serie A se nakon decenije pada kvalitete vraća starim putevima slave?
"To je opšti stav ovdje. Italijani su inače vrlo objektivni u procjenama, strogi su prema sebi i kad oni govore da se vraća snaga ligi, onda je to jasan znak porasta kvalitete. Meni koji sam tek došao to je vidljivo. Puno je kvalitetnih igrača, u svakoj utakmici je neizvjesno, svaka je ekipa organizirana i spremna iznenaditi. Ne možete se ni na trenutak opustiti."
Mladi Dybala, najskuplje pojačanje, nakon početnih teškoća se razigrao. On otvoreno kaže da je to dijelom i zbog suradnje s vama, odnosno da se u tandemu odlično snalazite?
"Dybala je veliki talent i stvarno se dobro slažemo. No, cijela ekipa igra dobro. Homogeni smo, vidi se to i na terenu. Imamo familijarnu atmosferu u ekipi, unatoč žestokoj konkurenciji koja samo tjera pojedinca da pruži sve najbolje od sebe."
Morata je lani bio udarni napadač, vašom je eksplozijom pao u drugi plan?
"Alvaro je super igrač i što je ključno, mlad je. Pred njim je još cijela i velika karijera. Imamo dobar odnos, borimo se za pozicije, ali prije svega za boljitak Juventusa. Dok si mlad, najvažnije je samo da budeš strpljiv i radiš, napreduješ. Nema zime za njega, kao ni za Zazu, koji je također odličan napadač."
Vidimo da vas igrači Juvea respektiraju, ali s kim ste bliži?
"Sa svima sam dobar jer su odreda stvarno dobri momci. Blok Juvea, Buffon, Chiellini, Bonucci, Barzagli, Marchisio, rekoh, bili su važnim faktorom što sam došao u Juve. Sa Zazom sam prvih mjeseci, dok sam bio u hotelu, stalno išao zajedno na trening i postali smo dobri prijatelji. No, odličan sam sa Lichsteinerom i Khedirom, koji znaju njemački, s Pogbom koji je strašan igrač, a poseban odnos imam s Evrom. Patrick je ljudina, primjer..."
Spomenuli ste njemački jezik, dakle niste baš savladali italijaski?
"Mnogo toga razumijem jer je sličan španskom, ali nisam još naučio pričati. Stalno smo na putu, treningu, utakmici, nemam baš vremena da ga svladam. No, poslije Nove godine uzimam učitelja i sigurno ču ga uskoro početi 'parlati'."
Priznanje navijača
Lijepo je što ste osvojili navijače nakon početnih skepsi pa i kritika u vrijeme kriza?
"Njihovo priznanje u novembru bilo je jasan znak da sam pokazao vrijednosti koje su se od mene očekivale. Naravno da mi je godilo jer sam brzo primijetio koliko su ti navijači strastveni i praktično fanatici Juventusa. Prate nas u stopu, gdje god igrali, odsjeli, osjećamo se kao kod kuće. Neki su, naravno, sumnjali u mene, sve je to prirodno. Sada sam sretan što sam pokazao koliko mogu, odnosno što mi odaju priznanje i prihvaćaju me kao punopravnog juventina. Golovi jesu najbolja preporuka, ah siguran sam da je ključno što prepoznaju moju stopostotnu borbenost, presing, igru za tim, a ne za svoju statistiku. I dopustite mi dodati, gdje god sam igrao, s navijačima sam imao uvijek odličan odnos, uz njihovu veliku podršku. Mislim da je moj gard u igri i beskompromisna borba za klub najvažniji razlog tomu."
Serie A
Da li vam je zanimljiva Serie A?
"Vrlo zahtjevna liga, definitivno. Mnogo je dobrih timova i igrača, a ono što me najviše dojmilo, to je taktička spremnost ama baš svih aktera lige. Vidi se da se u Italiji tome poklanja velika pažnja. Zato je jako teško igrati, jer su svi spremni na sve, svaki je metar slobodnog prostora teško steći. Igra se tvrdo, muški, fer i do daske. Stadioni? Naš je izvanredan, po izgledu i ambijentu, i nov je. U drugim gradovima ima različitih objekata, uglavnom starijih, iako je atmosfera odlična. U Njemačkoj sam bio navikao na sve nove stadione, ovdje nije tako, no ponavljam, atmosfera je na tim slavnim talijanskim objektima posebnog štiha."
Protiv Bayerna
Za očekivati je da ćete se posebno "napaliti" na idući dvoboj s Bayernom?
"To je sportski izazov i tako ga živim. Nemam potrebe nikome ništa dokazivati, niti se posebno 'paliti' na bivši klub. Pogotovo što je meni u Bayernu bilo senzacionalno! Nisam otišao jer sam htio, nego jer je tako moralo biti. No, za mene će taj klub i njegovi navijači ostati nešto najljepše što mi se dogodilo u karijeri i radujem se novom susretu. Da ću dati sve od sebe da Juve bude bolji, to je amen."
Vjerojatno i zbog Guardiole. Katalonac vas stalno hvali, sada u svom stilu govori kako ste (i) vi super, super "Spieler," iako ste imali "gluhe odnose"?
"Znam da me želite isprovocirati na tu temu, ali nema šanse. O tome sam sve rekao prošle godine i nemam što dodavati. Mogu samo kazati da je i taj gospodin super, super, super trener."