26. decembar je kroz historiju bio važan dan za Bianconere. Pored pobjeda, rođenja jednog od golmana koji se i nije naigrao u našim bojama, na današnji dan zabilježena je i priča o nastanku kluba.
1905. godine na današnji dan u Rijeci, Hrvatska (tadašnja Austro-Ugarska) rodio se bivši defanzivni vezni igrač Juventusa, Mario Varglien, poznatiji kao Varglien I. Varglien I je u crno-bijelom dresu nastupao punih 15 godina, od 1927. do 1942, te u redovima Bianconera osvojio 5 Scudetta (u sezonama 1930/31, 1931/32, 1932/33, 1933/34, 1934/35), dva naslova Coppa Italia (u sezonama 1937/38 i 1941/42 ), te je sa reprezentacijom Italije slavio titulu svjetskog prvaka 1934. godine. Mario je sakupio 402 nastupa u redovima Juventusa, te postigao 16 golova. Profesionalnu karijeru je završio u Unione Sportiva Trisetina. Preminuo je 11. avgusta 1978. u starosti od 72. godine.
 |
| Mario Varglien, Juventus |
1915. godine na današnji dan novo izdanje časopisa Hurrà Juventus objavilo je prepis biografije Enrico Francesco Pio Canfaria pod nazivom "Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino", tada bivšeg igrača, predsjednika kluba, ali i jednog od osnivača torinskog giganta.
Prvi predsjednik kluba Enrico Canfari je biografiju završio par dana prije pogibije u Trećoj bitci na rijeci Soči, u plamtećem Prvom svjetskom ratu davnog 22. oktobra 1915. godine, gdje se na prvoj liniji fronta borio uz Giuseppea Hessa i ostale bivše saigrače. Ukupno 24 igrača i djelatnika kluba su se u prvoj godini mobilizacije odlučila boriti na sjevernom frontu Italije protiv 5. armije Austro-Ugarske vojske, od kojih su šestorica bili vojnici, a 14 ostalih bili raspodjeljeni ko ofiiri ili pomoćnici u bolnicama. Hurrà Juventus bio je časopis koji je ljeta iste godine izbacio prvi list, koji je prevashodno trebao predstavljati komunikaciju između kompanija, ali se veoma svidio navijačkom dijelu te i do današnjih dana ostao aktivan i veoma popularan. Biografija Enrico Canfara, objavljena na današnji dan u pomenutom časopisu, ostala je jedini pisani trag o nastanku Juventusa.
"1896. godine grupa studenata sa univerziteta Liceo D'Azeglio, nakon što su poslijepodne završili sa nastavom, su krenuli prema corso Duca di Genova i sjeli na klupu gdje su ostavili svoje knjige. Interesovala ih je 'nova igra sa stativama i prečkama' - kasnije nazvana fudbal. Neki od njih su već vidjeli tu igru u Valentino i Piazza d'Arma i strance koji su osnovali FC Internazionale Torino, kasnije preimenovan u Torinese. Uz mnogo želja i odlučeno je da se u jesen 1897. godine osnuje novi klub. Odatle je pravo porijeklo Juventusa." - Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915. godine.
Postoji veoma malo pisanih tragova o samom rađanju novog kluba jer u to vrijeme novine nisu previše prostora posvećivale sportu. Enrico Canfari je opisao cijelu stvar, kao i imena svih osnivača: Eugenio Canfari, Enrico Canfari, Gioacchino Armano I, Alfredo Armano, Luigi Gibezzi, Umberto Malvano, Carlo Vittorio Varetti, Umberto Savoia, Domenico Donna, Carlo Ferrero, Francesco Daprà, Luigi Forlano i Enrico Piero Molinatti. Poslije su dodati i Pio Crea, Carlo Favero, Gino Rocca, Guido Botto, te Eugenio Secco, također svi u dobi od četrnaest do sedamnaest godina.
Obično su se sastajali nedaleko od univerziteta na corso Duca di Genova. Glavna tema razgovora im je najčešće bio sport, naročito fudbal, koji se počeo širiti po Europi iz Velike Britanije. Odlučeno je da se kao datum osnivanja kluba odredi 1. novembar 1897. godine. Na početku nisu mogli naći stalno mjesto za sastanke, ali braća Canfari, jedni od osnivača, su za te prilike dali svoju prodavnicu u ulici Corso Re Umberto 42.
Tu je održan prvi sastanak na kome je za ime kluba uzeto Sport Club Juventus, iako je najmanje članova bilo za to. Oni su željeli ime sa engleskim prefiksom zbog ambicija da njihov klub novi sport promoviše i van granica Italije. Enrico Canfari je nadalje o ovome napisao: "...I došao je odlučujući momenat. Na jednoj strani su bili anglofobi, a na drugoj manji dio 'demokrata'. Raspravljali smo o tri imena: Società Via Fort, Società Sportiva Massimo d’Azeglio i Sport Club Juventus. Za ovo poslijednje nas je bilo najmanje ali to je i odlučilo. Sa protivnicima sam bio i ja sam. Mislio sam da 'Juventus' ne priliči nama jer smo se smatrali već zrelim. Ali, pogriješio sam: 'Juventus' ne može ostariti... možemo samo mi. I tako je klub dobio ime Sport Club Juventus..." - Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915. godine.
Godine 1989. u klubu je značajno porastao broj članova i igrača pa se tako sjedište premjestilo u Piazzi 4. Od tada već Juventus prerasta u fudbalski klub. 15 marta iste godine je osnovan FIF (Italijanska federacija za fudbal) od koje je kasnije postao današnji Italijanski Fudbalski Savez (FIGC). Juventus se pridružio odmah pridružio FIF-i ali zbog nepoznatih razloga nije mogao učestvovati na italijanskom prvenstvu 8. maja 1898. godine održanom u Torinu. Na tom prvenstvu su učestvovale četiri ekipe: Foot-Ball Club Torinese, Genoa, Società Ginnastica i International Foot-Ball Club Torino. 1899. godine klub je promjenio ime u Foot-Ball Club Juventus. Canfari je bio objasnio i razloge za to: "Tokom vremena fudbal je postao skoro jedini sport koji se igrao kod nas i prvobitno ime Sport Club Juventus je prešlo u Foot-Ball Club Juventus ili jednostavno Juventus. Ovo je ime, kao što vidite sada, postalo vrlo uspješno jer je kod nas dosta sportskih klubova istog imena, ali je samo jedan pravi Juventus: naš." - Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915. godine.
Mečevi su se te godine uglavnom odigravali na Piazza d'Armi. Ekipa prima prve pozive za odigravanje utakmica u Alessandriu, Milano i Genovu. Juventus je prva ekipa koja je ugostila stranu ekipu u Torinu - Montriond iz Lozene. Uskoro, kako klub jača dobija pravo da igra na stadionu Veledrome Umberto I (jednom od najvećih igrališta tada u gradu). Juventini su se razlikovali od ostalih tako što su u početku nosili bijelu košulju i bijele pantalone. Dvije godine kasnije to je uključivalo rozu košulju, bijeli ovratnik, crnu kravatu ili mašnu i crnu kapu. Prvi službeni meč u historiji je odigran 11. marta 1900. godine protiv F.C. Torinesea koji je pobijedio 1-0.
Prvi predsjednik je spomenuo i ovu historijsku utakmicu: "F.C. Torinese nas je pozvao da igramo protiv njih. Mi nismo imali dovoljno samopouzdanja da igramo protiv 'pravih' igrača. Ipak, naša visina i snaga nas je malo ohrabrivala. Dobro smo igrali kao ekipa, ali individualno, posebno u driblinzima smo bili grozni. Tako narednih mjeseci, sa 11 igrača, smo počeli prihvatati pozive za utakmice kako bi se dokazali i pokrenuli novi turnir u Torinu. Htjeli smo naći i dresove, ali kakve. Pamučne ili od druge tkanine? Na kraju je izbor pao na roze kockaste dresove koji su do 1902. potpuno izblijedili..." - Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915. godine.
Prvi predsjednik je spomenuo i ovu historijsku utakmicu: "F.C. Torinese nas je pozvao da igramo protiv njih. Mi nismo imali dovoljno samopouzdanja da igramo protiv 'pravih' igrača. Ipak, naša visina i snaga nas je malo ohrabrivala. Dobro smo igrali kao ekipa, ali individualno, posebno u driblinzima smo bili grozni. Tako narednih mjeseci, sa 11 igrača, smo počeli prihvatati pozive za utakmice kako bi se dokazali i pokrenuli novi turnir u Torinu. Htjeli smo naći i dresove, ali kakve. Pamučne ili od druge tkanine? Na kraju je izbor pao na roze kockaste dresove koji su do 1902. potpuno izblijedili..." - Enrico Canfari, Storia del Foot-Ball Club Juventus di Torino, 1915. godine.
 |
| 1915. godine, Enrico Canfari neposredno pred odlazak na front Prvog svjetskog rata |
1926. godine na današnji dan na rasporedu su bile utakmice 11. kola Eliminatorne grupe A predšampionata, a Juventus je na Casale Monferrato u gostovao Casaleu, te slavio pobjedu rezultatom od 2:1 nakon golova Federica Muneratia i Ferenca Hirzera. Juventus je u sezoni 1926/27 završio na prvom mjestu Eliminatorne grupe A predšampionata sa jednakim brojem bodova, ali boljom gol razlikom od intera, dok su Završni šampionat završili na trećem mjestu sa tri boda zaostatka iza šampionske generacije Torina.
1971. godine na današnji dan Juventus Čestmíra Vycpáleka je na Stadio Comunale u okviru 11. kola šampionata ugostio Mantovu, te slavio rezultatom od 2:1. Nedjeljnog popodneva se dva puta u listu strijelaca za domaćine upisao Pietro Anastasi, dok je jedini pogodak za goste slavio Paolo Nuti. Stara dama je u sezoni 1971/72 završila na prvoj poziciji Serie A sa jednim bodom prednosti ispred Milana, slaveći svoju 14. titulu prvaka Italije.
1979. godine na današnji dan u Montevideu, Urugvaj, rodio se bivši Juventusov golman Héctor Fabián Carini Hernández. Fabián Carini je došavši iz urugvajskog Danubia branio boje Bianconera u sezonama 2001/02 i 2002/03, da bi naredne dvije sezone, nakon propalog transfera u londonski Arsenal, proveo na posudbi u Standard Liège. Iz belgijskog kluba vratio se u Italiju, ali u redove intera, u okviru razmjene igrača u kojoj je Juventus doplatio svotu od 10 miliona eura za Fabia Cannavara, koji je kasnije opisivan kao jedan od najlošijih poteza iz interove ere Massima Morratia. U dresu Stare dame je nastupio u osam navrata, te je legendarnog Gianluigija Buffona uglavnom gledao sa klupe za rezervne igrače.
 |
| Fabián Carini u dresu Juventusa |