 |
| Foto: Paolo Bruno/Getty Images Sport |
Paulo Dybala je u ekskluzivnom intervju kojeg vam u potpunosti prenosimo sa La Repubblica pokušao objasniti Juventusov pobjednički mentalitet, dodavši - "Claudio Marchisio mi je rekao da moramo osvojiti sve."
Argentinski napadač se priključio Bianconerima za svotu od 40 miliona eura proteklog ljeta, a u intervjuu je govorio o raznim aspektima života. "Dobio sam želju za osvajanjem, što je čudan i težak zadatak," objasnio je Dybala. "Nakon berlinskog finala, vraćao sam se sa timom u avionu, kada mi je izrečena stvar koja me potresla. Marchisio me pozvao k sebi kako bi mi se predstavio, i rekao mi: 'Pripremi se dobro, naredne godine moramo osvojiti sve.' Bio je to nevjerovatan osjećaj, tek što su igrali finale Lige prvaka, i umjesto da razmišljaju o dobro zarađenom odmoru, oni su razmišljali o narednoj godini. Tu sam već mogao odmjeriti razliku između Juventusa i Palerma."
Dybala je u nastavku govorio o svojim zaduženjima u Juventusu, koja su znatno drugačija nego u vremenu dok je nosio dres Rosanera. "Iachini me je želio kao glavnog napadača, dok me Allegri vidi više povučenog. Često imam loptu u nogama, što je u Palermu radio Vazquez, a ovdje to dijelim sa Moratom. Nadao sam se brojki od 15 golova u sezoni, ali kako sam već na brojki od 10, morat ću da pomičem ljestvicu. Moja familija je tu da mi kaže ono što se drugi ne usuđuju, iako sam sam veoma samo-kritičan i svjestan svojih greški. Moja braća su tu da mi udare šamar ukoliko bude trebalo. Gustavo ima 35 godina, dok je Mariano 32 godine star. Bili su dobri u fudbalu, ali nisu imali hrabrosti da sve karte bace na to poput mene, i prate svoj san."
U nastavku intervjua sa rimskim dnevnim listom Dybala je objasnio odluku o argentinskom, spram italijansnkog i poljskog nacionalnog tima, te dodao kako bi njegovi sunarodnjaci morali više cijeniti Lionela Messia. Podsjećamo, Dybala je rođen u Argentini, ali je zbog roditeljskih korijena imao mogućnost nastupanja u italijanskom i poljskom nacionalnom timu.
"Osjećam se Argentincom u potpunosti, iako sa ovim svijetlim očima izgledam poput stranca. Kada sam morao birati, nisam imao sumnji. Nisam pravio nikakve kalkulacije. Bio sam svjestan da u Italiji i Poljskoj imam mnogo manju konkurenciju, ali sam žalio igrati za Argentinu i nikada nisam pomišljao o promjeni plana. Ne bih se osjećao dobro u reprezentaciji koju ne osjećam svojom, da čujem himnu koja nije moja, u bojama koje mi ne pripadaju. Majka moga prijatelja Franca Vazqueza je italijanka. Italijanski pasoš imam samo zahvaljujući baki o kojoj ne znam ništa. On se osjeća Italijanom, ja ne."
Dybala je kroz vrijeme uspoređivan sa Lionelom Messiem, igračem koji prema mišljenju mladog Argentinca u svojoj zemlji ne dobija poštovanje koje zaslužuje. "Proučavam Messia. Jedini neostvareni sam je da ga upoznam, kako po mom dolasku u reprezentaciju on nije bio prisutan. Nikada nisam razgovarao sa njim, nikada nisam igrao protiv njega, ali pratim sve što radi i smatram da mnogo toga mogu naučiti od njega po pitanju ljudskosti."
"Za nas Argentince on predstavlja referentnu tačku. Za razliku od Maradone, on nije osvojio Svjetsko prvenstvo, te ga ljudi napadaju zbog toga. Neću praviti usporedbe. Imali smo Diega, sada imamo Messia i žalimo se? Kritikujući Messia ispadamo ludi. Jednog dana Messi neće biti tu. Uživajmo dok ga imamo. Uživajmo u društvu Aguera, Di Marie... treniranje sa njima je blagoslov. Kada bih igrao sa Messiem, mislim da bih mu dodavao loptu i u slučaju kada je okružen petoricom protivnika."
22-godišnjak je na kraju govorio i o svom ocu, koji je preminuo dok je Dybala imao 15 godina. "Nije postojao način na koji bi me mogao pripremiti na to," rekao je Dybala. "Bolest je trajala dugo, znao sam da smrt dolazi po njega mjesecima ranije. Nedostaje mi ogromno, ali njegova odsutnost mi je dala snagu i zrelost. Veoma sam vezan za svoju familiju, moja majka je ovdje u Torinu sa mnom. Bio sam svjestan da ukoliko želim da izgradim karijeru, da ne mogu ostati kod kuće, stoga sam sa 15 godina odlučio živjeti u klupskom hostelu (kluba Instituto, prim. prev.). U Argentini odrastate veoma brzo. Zamišljao sam igranje u redovima Boce ili Rivera dvije ili tri godine prije nego li sam se preselio u Evropu. Jednog dana je Zamparini došao po mene sa 12 miliona eura, i morao sam ići."