Svjedočili smo šestom porazu Juventusa u finalima Lige prvaka. Barcelona je došla do pete titule prvaka Evrope golovima Rakitića, Suareza i Neymara, dok je jedini gol za zvanične domaćine večeri postigao Alvaro Morata.
Ekipa Massimiliana Allegrija došla je po tripletu u Berlin, u sezoni kada se vjerovatno nitko tomu nije nadao, i uprkos porazu na posljednjoj stepenici pokazala srce. Scudetto je osvojen prije mjesec dana, podignut pehar Coppa Italije prije 15. dana, a šlag na torti je večeras ostao nedosanjani san.
Utakmica je počela otvoreno, Juventus je pritiskao visoko na samom startu. Ipak, bolje kretanje Enriqueve ekipe stvaralo je dosta slobodnog prostora po bokovima, a nakon sjajnog prebacivanja Messia na stranu prema Neymaru, uslijedila je akcija preko Inieste kojeg Vidal ne zatvara na vrijeme, te Rakitiča koji nesmetano sa 11 metara matira nemoćnog kapitena Juventusa već u 4. minutu utakmice. Hladan tuš učinio je svoje, a kako je vrijeme odmicalo, činilo se kao da Barcelona preuzima stvari u svoje noge i zaista stvarala bolje šanse. Tek nakon odmora Juventus je proigrao svoju igru, a to se isplatilo već u 55. minutu kada Alvaro Morata postavlja rezultat na početnu vrijednost. Marchisio je sjajno petom izbacio Lichtsteinera, švicarac produžio do Teveza, argentinac šutirao iz okreta, golman Barcelone boksa loptu koja ipak dolazi pred Moratu koji lako pogađa nebranjeni dio mreže za izjednačenje. I kada se činilo da Juventus preuzima kontrolu utakmice u potpunosti na scenu stupa Cakir. Očit faul Dania Alvesa nad Paulom Pogbom na 11 metara od ter Stegena ostaje nedosuđen, a Barca iz kontra napada preko Luisa Suareza dolazi do nove prednosti i ključne prevage na meču. Kraj utakmice se mogao i pretpostaviti, 20 minuta prošlo je u izležavanju, a u dubokoj sudačkoj nadoknadi, nakon visokog izlaska Juventusa, katalonci iz još jedne kontre postavljaju tačku na i preko Neymara.
 |
| Juventus - Barcelona, statistike |
Ipak, Juventus se vratio na mjesto koje mu pripada. Klub koji je kroz historiju najdominantniji od svih klubova velike petorke u svome dvorištu, vratio se na završne večeri Evrope. Četvrto izgubljeno finale u nizu i stiče se dojam da je na to natjecanje zaista bačeno prokletstvo, ili kako je izjavio prije par mjeseci "Il fenomeno Vero Alex", dugogodišnji kapiten Juventusa, koji je i sam izgubio tri finala prije nego što se oprostio igračke karijere te posljednje u Manchesteru opisao riječima: "Neću reći da je to bila sudbina, jer bi izgledalo kao da tražim opravdanja, ali... taj trofej je proklet za Juventus." Bol u duši nakon poraza potkrepljuje činjenica da se 8 godina nakon pakla stvari mijenjaju, "La Fidanzata d'Italia" postaje privlačna kao što je bila nekada, i čini se da se na naredno finale, nadamo se uspješnije, ipak neće čekati narednih 12 godina. Ni sve nepravde ne mogu pokriti ponos koji su srca Juventina nosila u svojim plućima dok se na ceremoniji otvaranja razvijao najljepši grb na svijetu. Smiješno bi bilo i pisati o FIFI, Barseloni, ili gospodinu Cakiru, to ćemo ostaviti drugima, večeras ljubav nadvladava mržnju spram nepravdom. Od danas uživam u ljetnom raspustu (iako me posao čeka već sutra) nakon izvanredne sezone mojih Bianconera, stručnog rada Massimiliana Allegrija kojem želim svu sreću svijeta i dugi niz godina na klupi našeg kluba, sjajne uprave koja ulijeva nadu, te na vrhu Andree Agnellia koji je na dobrom putu da postane najveći.
Forza Juve, Fino alla Fine!