Umberto Agnelli, istinska legenda

Na današnji dan prije 11 godina napustio nas je veliki Umberto Agnelli, koji je preminuo 27. maja 2004. Stara Dama prisjetila se dobrog "Il Dottorea" na klupskoj web-stranici.

"27. maja 2004., prije točno 11 godina, ostavio nas je Umberto Agnelli. Ime Il Dottorea nerazdvojno je od Juventusovog, kojeg je vodio od 1955. kao posebni povjerenik, a zatim od sljedeće godine i kao predsjednik do 1962. Sezone su to u kojima je riznica bianconera obogaćena za tri scudetta - 1958. (deseti u našoj povijesti), 1960. i 1961."

"Umberto Agnelli vratio se osobno u Juventus 1994., otpočevši novi ciklus nacionalnih i internacionalnih trijumfa, među kojima je i Liga Prvaka 1996. godine, koja je stigla nakon 'doppiette' Scudetto-Kup Italije 1995., posljednje prije ove koju su bianconeri upravo ostvarili. A posvetiti je njemu na dan godišnjice njegovog odlaska najbolji je mogući način da ga se sjetimo," stoji na klupskoj stranici.

Pošto nisam htio da se ova vijest svede na nekoliko kratkih rečenica, u nastavku možete pročitati sve o ključnim točkama Umbertovog života. Za mlađe navijače to je dobra prilika da pobliže upoznaju jednu od ključnih ličnosti cjelokupne Juventusove povijesti, dok je za nas starije lijepo prisjećanje na čovjeka kojeg smo voljeli i poštovali, te koji je sad već davnih devedesetih od našeg kluba nakon podužeg slabog perioda u vrlo kratkom vremenu napravio najjaču ekipu svijeta na čiji se spomen protivnicima ledila krv u žilama, sposobnu da se tri puta uzastopno plasira u finale Lige Prvaka...

1. novembar 1934.

Rođen je Umberto, posljednji sin Edoarda Agnellija

Ime je dobio po svom kumu, Umbertu II od Savoie, princu Piemonta, a bio je sedmo dijete Edoarda Agnellija i Virginije Bourbon.

8. novembar 1955.

Postaje predsjednik Juventusa

Stadio Comunale, 1959/60, Carlo Mattrel, Bruno Nicolè i Umberto Agnelli.

Sa samo 21. godinom najmlađi je predsjednik u povijesti Juventusa. Lišen talenata danskog dua (John Hansen i Helge Bronée), Juventus je ekipa koja treba obnovu. A "Il Dottore" je preuzeo na svoja ramena odgovornost da osobno vrati tim na vrh talijanskog nogometa.

Jul 1957.

Potpisivanje Charlesa i Sivorija

1957, Omar Sivori.

Poseban odnos imao je s 'El Cabezonom': "Umberto Agnelli bio je i uvijek će biti moj predsjednik. Zapravo, najvažnija osoba u mom životu. Odmilja me zvao 'Che', što je u kraju iz kojeg ja potičem kao da ste s nekim na ti. Bili smo iste dobi i na istoj valnoj duljini u svemu. Bio je izniman pojedinac i gospodin vrijedan poštovanja. Čak i u vrlo mladoj dobi." 

Omar Sivori

5. april 1958.

Njegov prvi, Juventusov 10. scudetto

1957/58, prvaci Italije.

Velški napadač John Charles završio je sezonu kao prvi strijelac lige s 28 golova, ispred napadača Sampdorije po imenu Eddie Firmani (23). Ovo je bio Juve za koji su igrali Mattrel, Corradi, Garzena, Emoli, Ferrario, Colombo, Nicole, Boniperti, Charles, Sivori i Stacchini.

9. august 1959.

Predsjednik FIGC-a i izumitelj zvijezde

Duga era Ottorinija Barassija na čelu talijanskog nogometnog saveza upravo je završila, a mandat posebnog povjerenika Bruna Zaulija isticao je. Umberto Agnelli odabran je na čelo institucije, postavši predsjednikom 9. augusta 1959. i zadržavši istovremeno svoju ulogu u Juventusu. U to doba smislio je i ideju da se zvijezdom na dresu ekipe obilježi deset osvojenih prvenstava. Na čelu FIGC-a ostao je do 1961.

13. septembar 1959.

Prvi Kup Italije i jedna želja

"Ove sam godine diplomirao, oženio se i postao predsjednik FIGC-a, a opet osjećam da nešto važno nedostaje." Umberto Agnelli govori o svom drugom predsjedničkom scudettu, koji mu je ove godine izmakao. Nadoknadit će to sljedeće sezone, ali u međuvremenu bianconeri dižu u nebo Kup Italije, klupski treći, pobjedom protiv Intera na San Siru (1-4).

15. maj 1960.

Želja je ostvarena

1961, Juventusov 11. Scudetto.

Il Dottore je poželio, Dama je ostvarila. I dodala bonus. 11. ligaška titula uručena je u paketu s 2. uzastopnim Kupom Italije (18. septembar). Ali uzastopne titule u ligi su ono što Agnelli uistinu želi, a to i dobiva godinu kasnije, kada je proslavljen scudetto broj 12 (6. maj 1961.).

Jul 1962.

Odstupa s mjesta predsjednika, Zlatna Lopta za Sivorija

14. februar 1962. Juventus u Torinu dočekuje madridski Real u okviru četvrtfinala Lige Prvaka, a prije meča Omar Sivori postaje prvi igrač u povijesti koji je primio Zlatnu Loptu, prestižnu nagradu France Footballa. To je također i simbolično priznanje njegove ere na mjestu predsjednika, koja se završava krajem te sezone, u julu.

Februar 1994.

Povratak na kormilo, 32 godine kasnije

U Juventusu je 8 godina bez titule vječnost. Promjena je nasušno potrebna, a Umberto Agnelli je čovjek koji će ju potaknuti: 32 godine nakon odstupanja s mjesta predsjednika vraća se u klub ne bi li se još jednom uhvatio posla iz prve ruke. A ono što je Il Dottore napravio bila je revolucija u malom: uprava je preustrojena dolascima Antonia Girauda, Luciana Moggija i Roberta Bettege, a na čelo ekipe postavljen je Marcello Lippi. Izazov je postavljen: Juventus se mora vratiti pobjedama i lijepoj igri,  a financije moraju biti dovedene u red.

21. maj 1995.

Još uspjeha. U Italiji...

1994/95, prvaci Italije, Juventus nakon pobjede u Parmi rezultatom od 1:3.

Na izazov se odgovorilo odmah: Juve igra uzvišen nogomet, scudetto putuje nazad u Torino, a u maniru najbolje Umbertovske tradicije, slijedi ga i Kup Italije. Trijumfi ekipe na terenu su samo početak, pošto nova era nagovještava pozitivne promjene i izvan njega: klupske financije su sređene i projekt novog stadiona počinje poprimati konture.

22. maj 1996.

...u Europi...

1996, Juventus na tronu Evrope.

Il Dottoreov novi Juve nudi navijačima priliku da sanjaju: nakon što su iz natjecanja ispratili Real Madrid i Nantes, bianconeri pobjeđuju i Ajax. Kada je kapetan Gianluca Vialli te divne večeri podigao trofej Lige Prvaka prema zvjezdanom rimskom nebu, izgledalo je kao da je Juventus možda dosegnuo svoj vrhunac. Ali bio je to zapravo tek još jedan korak na dugom i blistavom putu.


26. novembar 1996.

...i svijetu!

1997, prvaci svijeta.

Taj put odveo ih je sve do Tokya, gdje je Juve Del Pierovim golom osvojio Interkontinentalni Kup. Kulminacija se desila nekoliko mjeseci kasnije, u februaru 1997., kada je nadmašen PSG, a europski Superkup dodan u riznicu trofeja. Bianconeri vladaju Italijom i svijetom!


20. novembar 2001.

Juventus i burza

Uspjesi na terenu idu ruku pod ruku s klupskim razvojem izvan njega, sve u skladu s vizijom Umberta Agnellija. Juventus mora postati lider na komercijalnoj i zabavnoj sceni, ambiciozan projekt koji je otpočeo 20. decembra 2001., kada je klub službeno naveden na burzi.

5. maj 2002.

Najslađa pobjeda

2002, Umberto Agnelli i Marcello Lippi.

Među mnogim Juventusovim trijumfima, prvenstvo osvojeno 5. maja 2002. njeguje se s posebnim ushitom. To je možda i najslađi scudetto za Juventine, a za Umberta Agnellija - Juventusovog navijača broj jedan - priziva osjećaj neizmjerne radosti. Dan nakon te pobjede u Udinama održao je na Stadio Comunale medijsku konferenciju da bi javno čestitao Marcellu Lippiju i njegovim igračima.

10. maj 2003.

Posljednja radost

10. maj 2003. je datum scudetta broj 27, što je za Umberta Agnellija bio zadnji okus uspjeha. Il Dottore je preminuo godinu dana kasnije, 27. maja 2004. Tokom njegovog vodstva na mjestu predsjednika i godina bliskog osobnog rada u klubu, donio je Juventusu Interkontinentalni Kup, Ligu Prvaka, UEFA Superkup, osam prvenstava, tri Kupa Italije, dva talijanska Superkupa i tri osvajača Zlatne Lopte. Ogromna postignuća, tajna kojih se krije u riječima iz intervjua koji je dao prije mnogo godina: "Osvojili smo nekoliko prvenstava, ali uvijek vam ostaje trunka žaljenja da ste možda mogli osvojiti više..." To je možda i njegov najvažniji nauk...