Maj 2015. godine. Nepuna godina Allegrijevog dolaska u redove Bianconera, večeras najponosnijeg kluba na svijetu, i u srca najponosnijih navijača. Nisu večeras madriđanima bile dovoljne Cristianove suze, niti Baleov rajf, pa ni Jamesovo ronjenje po šestaestercu gostiju kojima se radovao gospodin Eriksson kao dijete kad pred njega bace šarenu loptu da se domognu drugog finala u nizu. Tamo je Juventus, najtrofejniji klub Italije!
Juventus je u Madrid otputovao ostavivši bijelu zastavicu kod kuće. Massimiliano Allegri nije miljenik "Cattenacia", i kada je Evropa, koja je redovno zaslijepljena milionima eura koje plastičnim klubovima poklanjaju kojekvi šeici, kredite opraštaju kraljevi, pratila žrijebanje u Nionu prije oko dvadesetak dana, svi su gladno gledali na Staru damu kao u najlakšeg protivnika, a desilo se upravo očekivano svima onima koji imalo prate i poštuju fudbalsku historiju. Real nije učio iz historije, zaboravili su 2002. godinu, i još jednom je zagrizao u nešto čemu nije bio dorastao i još jednom polomio zube na Juventusu.
Sama utakmica je počela dosta mirno, prvih petnaestak minuta proteklo je na odmjeravanju snaga, u kojima smo vidjeli po jedan pokušaj na oba gola, prvo je zaprijetio Ronaldo iz slobodnog udarca, a poslije je još bolje odgovorio Juve preko Vidala koji stavlja na muke Casillasa u ranoj fazi meča.
Ipak 23. minut donio je sve ono čega se pribojavao svaki ljubitelj fudbala, trenutak kada ruka arbitara odluči da igra ulogu očuha jednog od klubova. Trajala je nekoliko dodavanja akcija madriđana, lopta dolazi do Jamesa, a kontakt Chiellinija Erikssonu stavlja osmjeh na lice koji je čini se i prije njega imao uperenu ruku prema bijeloj tački. Siguran izvođač jedanaesterca bio je Ronaldo. Domaćini nisu prezali od padanja u kaznenom prostoru gostiju, sticao se dojam da je sudačka petorka zaboravila pravilo o davanju javne opomene simulantima.
Ipak, ekipa Allegrija nije gubila moral i u drugo poluvrijeme ušli su otvorenije, a to se isplatilo već u 12. minutu nastavka. Pirlo je izveo slobodan udarac sa 30 metara iskosa, Casillas je dobro reagovao izboksavši loptu, ali u nastavku akcije ona dolazi pred Alvara Moratu koji po drugi puta u ovom dvomeču matira svog donedavnog kolegu i kapitena na golu Los Blancosa, za ispostavit će se pola sata kasnije konačan rezultat od 1:1. Imao je Juventus još par prilika da ranije stavi "tačku na i", ali iskazao se i golman domaćina.
Juventus je nakon 12 dugih godina još jednom izbacio istoga polufinalistu i preko njega se domogao finala najelitnijeg evropskog natjecanja. I tada su madriđani predstavljali aktuelne šampione, i tada je Evropa u njima vidjela favorite. Juventus će u finalu ukrstiti koplja sa novim prvakom Španije, Barcelonom, još jednim velikim evopskim favoritom i miljenikom UEFA, a mi, vjerni navijači najvoljenijeg kluba na svijetu ćemo nakon 12 predugih godina izbivanja iz zavšnice ovog natjecanja sa ponosom gledati ekipu Stare dame koja pod vodstvom, sada se već može i sa pravom reči velikog stručnjaka Massimilana Allegria, ne prestaje oduševljavati.
Fino alla Fine Forza Juventus!