Juventus je i dalje na vrhu Serie A, ali tri puta uzastopce prvaci se nalaze u nezgodnoj situaciji. Prvi pa i jedini konkurent za naslov prvaka Roma je na samo bod zaostatka iza Bianconera koji su dobili samo jednu od zadnjih šest utakmica u svim natjecanjima.
Zadnja pobjeda se desila još krajem decembra i to nad gradskim rivalom Torinom u zadnjim sekundama utakmice, i to je bila šesta pobjeda u nizu u tom trenutku.
Od tada, Juventus je odigrao dvije utakmice bez golova (Fiorentina i Atletico Madrid), remi sa Sampdoriom (1-1), nakon čega je uslijedila gostujuća pobjeda na Cagliariem (3-1), utakmica Supercoppa Italie koja je izgubljena nakon izvođenja jedanaesteraca, nakon propuštena dva vodstva, te unatoč impresivnoj izvedbi Gianluigia Buffona (obranio tri penala), te naposljetku remi u nedavnom derbiju protiv intera (1-1).
Obožavatelji diljem svijeta se pitaju što se to dešava sa Juventusom. Zadnje tri godine Juventus je uspijevao izboriti se za povoljan rezultat sa svim protivnicima, ali sada ne uspijeva pobijediti utakmice u kojima bi morao upisati nova tri boda u pohodu na još jednu obranu Scudetta.
Šta se dešava sa italijanskim prvakom? Osvrnut ćemo se na tri stvari koje bi mogle biti uzrok loše forme Bianconera.
Umor
Jedan od razloga zbog kojeg mnogi smatraju Juventus glavnim favoritom za osvajanje četvrtog uzastopnog prvenstva je širina ekipe. Međutim ta dubina je u ovoj sezoni postala upitna. Mnoge ozljede su pogodile ekipu ove sezone, posebno u zadnjem redu.
Andrea Barzagli je propustio cijeli dosadašnji dio sezone nakon operacije pete po završetku prošle sezone. Martin Caceres koji ima problema sa ozljedom bedra koju je zaradio u oktobru tokom susreta sa Romom, tek sada se vraća treninzima i zaoštrava konkurenciju u obrani. Romulo je van stroja još od operacije u septembru. Kwadwo Asamoah će biti van stroja do februara ili marta zbog ozljede koljena.
Sve ove ozljede su prisilile Juve da odigra skoro sve utakmice sa istim igračima bez nekih velikih promjena, Leonardo Bonucci i Giorgio Chiellini mogu biti zamijenjeni samo sa Angelom Ogbonnom. Ogbonna je u drugoj godini ugovora sa Juventuom ali Bonucci i Chiellini i dalje ne dobivaju dovoljno vremena za odmoriti se. To se odražava i na njihovim izvedbama, posebno na Chielliniu koji je neuobičajeno nepretan ove sezone.
Isto vrijedi i za Stephana Lichtsteinera i Patricea Evru. Jedina dva zdrava igrača koja su u stanju odigrati bekovske pozicije, a jedina alternativa im je Simone Padion.
Prema WhoScored, Lichtsteiner je započeo 14 od 17 utakmica u Serie A, nastupio je i u svih šest susreta ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka, te je odigrao i utakmicu Supercoppa Italie.
Lichsteiner, "Švicarski Expres," definicija je igrača koji radi neumorno kao mašina, ali čak i on ima svoje granice. A te granice su još veće kod Evre, ali on mora igrati svaku utakmicu jer u ekipi nema zdravog igrača koji bi mogao kvalitetno pokriti njegovo poziciju.
Postoje problemi i na drugim pozicijama. Vezni red je izuzetno dubok, ali je i on pogođen ozljedama. Konkretno Arturo Vidal i Andrea Pirlo se bore sa pronalaskom prave forme nakon što su propustili početak sezone zbog ozljede koljena odnosno butine.
U napadu se rotira trojac Fernando Llorente, Alvaro Mrorata i Carlos Tevez. Ali i tu postoje problemi zbog nekompatibilnosti Llorentea i Morate. Tevez je odigrao 16 utakmica u ligi od kojih je bio starter u čak njih 14, kao i svih šest u Ligi prvaka. Osim ako trener ne dobije neko iznenadno povjerenje u Sebastiana Giovinca to se vjerojatno neće ni promjeniti. Ako se kojim slučajem Tevez ozlijedi, tko će postizati pogotke???
Svjetsko prvenstvo koje je se igralo prošlog ljeta je također imalo utjecaja na umor ove ekipe. Dvanaest igrača Juventusa je sudjelovalo na Svjetskom prvenstvu. Samo Bayern, Manchester United i Barcelona su dali više igrača.
Italijanska reprezentacija se u velikoj mjeri oslanja na Juventus. Bonucci, Chiellini, Buffon i Marchisio su odigrali skoro sve minute u dresu Italije na posljednjem Svjetskom prvenstvu. Ako se uzme u obzir da je Italija nastupala i na Konfederacijskom kupu 2013 , onda dolazimo do zaključka da igrači Juventusa igraju već tri godine u kontinuitetu bez nekog značajnijeg odmora.
Faktor umora je došao u velikoj mjeri do izražaja u utakmicama protiv Sampdorie i intera u zadnjem kolu (obje 1-1), kada je Juventus ušao u utakmice u visokom ritmu, dominirajući od samog početka u svim segmentima igre i preuzimajući vodstvo u ranim fazama utakmice. Ali u tim utakmicama je falilo svježine kako pri davanju završnog pasa tako i pri postizanju gola. U drugim poluvremenima ovih utakmica Juventus se doslovice raspao, i njihovi protivnici ne samo da su poravnali rezultat nego su izgledali kao da su mogli postići po još par golova bez nekih većih problema.
Ova ekipa je umorna. Povratak nekih ozljeđenih igrača, kao i neki potezi na tržištu u januarskom prijelaznom roku bi mogli dati malo vremena za odmor pojedinim igračima i donijeti malo svježine ekipi. Portoov defanzivac Rolando se povezuje sa Juventusom već neko vrijeme, a prema CalcioMercatou je veoma blizu prelaska u Torino.
Martin Montoya iz Barclone je veoma odlučan u svojoj namjeri da napusti klub kako bi dobio malo više prostora za igru, i predstavnici Juventusa bi veoma brzo mogli odletjeti u Španiju na početak pregovora.
Uz malo više širine i mogućnosti za odmor ključnih igrača, Bianconeri bi bili u stanju igrati malo opuštenije i sigurnije nastaviti utrku za Scudetto.
Promjena formacije
Kada je Massimiliano Allegri sjeo na klupu Juventusa u julu, on je zadržao formaciju 3-5-2 koju je koristio njegov prethodnik Antonio Conte u većini svog trogodišnjeg mandata.
Promjena formacije je pitanje praktičnosti. Trenerske promjene su naglo prekinule sistem u kojemu su se igrači najbolje snalazili.
Nažalost, veoma rano je postalo jasno da Allegri ne zna kako izvući najbolje od igrača u ovoj formaciji. Napad je bio veoma statičan. Lopta je kružila oko vrha protivničkog šesnaesterca u nadi da će se pronaći neka pukotina u protivničkoj obrani ili da će se prisiliti neki defanzivac na pogrešku. Za protivnike je postajalo sve lakše da odolijevaju napadima Juventusa sa "parkiranim autobusom."
Nakon dva poraza od po 1-0 u okviru Lige prvaka, Allegri je konačno napravio promjenu formacije u 4-3-1-2 i tada je uslijedila uzbudljiva pobjeda protiv Olympiacosa 3-2. Pet dana poslije, potpuno je uništena Parma konačnim rezultatom od 7-0.
Nakon još jednog dominantnog nastupa u pobjedi 3-0 protiv Lazia, Juventus je izgledao sporo u utakmici Lige prvaka protiv Malmoa (pobjeda 2-0), nakon toga je uslijedila veoma teška pobjeda u infarktnom Derby-u della Mole koji je odlučen fantastičnim golom Andree Pirla u posljednjoj sekundi utakmice. Nakon derbija, jedina utakmica u kojoj je Juventus izgledao kao Juventus je bila pobjeda protiv Cagliaria u gostima na završetku godine (1-3) .
Ovakve krize se uvijek mogu očekivati kada se jedna ekipa koja dugo vremena koristi jednu formaciju, odluči na promjenu formacije sredinom sezone. Juventusovi navijači su tome svjedočili relativno nedavno, tokom sezone 2011/12. kada je Juventus pod Conteovim vodstvom osvojio Scudetto bez poraza.
Višak centralnih odbrambenih igrača i nedostatak kvalitetnog rješenja na lijevoj strani je natjerao Contea na promjenu formacije iz 4-3-3 (4-2-4) na 3-5-2 koja je kasnije postala temelj uspjeha osvajanja tri uzastopna Scudetta.
Kada je Conte prvi puta upotrijebio 3-5-2 to je bila totalna katastrofa. Stephan Lichsteiner je imao poteškoća da se prilagodi novom sistemu igre. Sredina je postala pregusta. Od početka februara do sredine marta Juventus je odigrao sedam remija od osam utakmica i pri tomu skliznuo sa prve pozicije. Conte je morao vratiti 4-3-3, dok nije usavršio 3-5-2 do najsitnijih detalja na treninzima i ponovno je primijeniti u utakmicama, ovoga puta 3-5-2 je imala razoran učinak.
Normalno je imati poteškoće kada se u sredini sezone mijenja formacija. Allegri u ovom slučaju nije iznimka. interov izjednačujući pogodak je klasičan primjer toga. Chiellini i Bonucci su izgubili vezu jedan sa drugim, i Bonucci je ostao sam protiv Maura Icardia.
Sa vremenom će stvari doći na svoje mjesto u obrani, a prema naprijed pravi trequartista će donijeti oštrinu u završnici.
Kada novi Allegrijev sistem pusti svoje korijenje, Juventus će izgledati opako, bez obzira da li će imati niz od 12 neporaženih utakmica od kojih će dobiti 11 ili neki drugi niz, to ostaje da vidimo.
Promjena trenera
Prijelaz sa Contea na Allegria desio se iznenada, i razlike između ova dva stručnjaka su velike.
Kada je Conte bio za kormilom, Juventusovi napadi su tekli prema unaprijed određenom planu. Pokreti su bili brušeni do savršenstva na treninzima, do te točke da je svaki potez bio samo dio koreografije koji vodi do cilja na suprotnoj strani terena.
Conteov Juventus je bio poput mašine. Svi su znali gdje će koja lopta ići i kada će tamo doći. Sve što je bilo pitanje je da li će završni dodir biti uspješan.
Allegri je s druge strane zagovornik mnogo tečnije igre i njegovi napadi omogućuju igračima mnogo više improvizacije.
U decembru, Allegri je izjavio da je uvjeren da su za budućnost modernog fudbala važnije individualne kvalitete igrača i kreativnost nego usavršavanja taktike. A to se vidi i po načinu na koji Juventus trenutno igra. Igra Allegrijevog Juventusa je mnogo više individualistička nego što je to bila pod Conteovom kontrolom.
Manje opipljiva razlika je u mentalitetu ekipe. Conteov Juventus je bio poznat po borbenosti i željom za pobjedom. Činilo se da taj mentalitet proizlazi iz hiper-takmičarski sklonog trenera i prelazi direktno na igrače. Igrači su uvijek jurišali naprijed bez odustajanja, čak i ako su gubili pronašli bi način da izjednače, a zatim krenu naprijed po pobjedu.
Allegrijev pristup je mnogo ležerniji, ali mentalitet je i dalje isti. Kada ekipa preuzme vodstvo u ranom dijelu utakmice, kasnije tempo lagano opada i posjed lopte postaje manje bitan, a zadnja linija se povlači nešto bliže svome golu.