Alessandro Del Piero navršit će u nedjelju 40 godina i povodom toga ekipa ju1897portala želi mu sve najbolje u budućem radu, kao i u privatnom životu.
Napadač Dinama iz Delhija je dao izjavu za Gazzetta dello Sport povodom svoga rođendana.
"U proteklim godinama ujedinio sam svoju strast prema svome poslu sa željom upoznavanja novih kultura. To mi je omogućilo da se osjećam kao kod svoje kuće iako sam na potpuno drugoj strani planete, te se osjećam još bolje pri povratku kući."
"Prekretnica u životu je bila kada sam odvojio koncept 'fudbalera' od 'igrača Juventusa'. Nisam želio niti pokušati nanovo doživjeti izvanredan, jedinstven i jednostavno neponovljiv doživljaj koji sam imao u Torinu."
"Kada sam prvi puta odabrao Sydney, pa potom i Delhi, prigrlio sam novi put kako na, tako i izvan terena."
Sada kada puni 40, Del Piero je upitan o tomu, koji je njegov doživljaj koji bi volio doživjeti nanovo.
"Odabrao bih definitivno 2006.-tu godinu. Ne samo iz razloga što smo tada osvojili Svjetsko prvenstvo, već i zbog svog ostanka u Juventusu u Serie B. Ne bih ništa mijenjao povodom Calciopolija, rekli smo sve ostavši tamo, i vrativši se natrag na svoje noge."
"Znam što smo osvojili i kako smo to osvojili. Osvojili smo to svojim znojem, potpuno zasluženo, od prvog do posljednjeg boda, od prvog do posljednjeg trofeja."
"Kada pomislim na kišu, sjetim se Perugie..." izjavio je misleći na utakmicu koja je bila odgođena za sat vremena u maju 2000.-te godine, omogućujući na kraju Laziu da uzme Scudetto.
"Ako govorimo o teškim momentima, onda bih izdvojio svoj povratak nakon ozljede koji je bio težak. Morao sam se pripremiti, za svojevrsno drugi dio karijere koji je, na neki način, bio bolji od prvog."
"Početak i kraj igračke karijere u Juveu? Potpis na prvom ugovoru sa Juventusom je bio početak svega. Skoro pa da me strah sada kada pomislim u kolikoj se mjeri promijenio moj život u tom magičnom trenutku, kada se ostvario moj san. Međutim, ništa, i stvarno mislim ništa, se ne može usporediti sa onim što se dogodilo onog dana na Juventusovom stadionu. Sve je bilo tu, i mogao bih pokušavati narednih 40 godina da to opišem, ali ne bih našao prave riječi. Sve je to u mome srcu, i ostat će tamo do kraja mog života."
Del Piero je izjavio kako ne bi mogao sastaviti svoju idealnu jedanaestorku, ali "Oduvijek sam sanjao o igri sa Platinijem i Maradonom. Čak bih dopustio jednom od njih da nosi moju desetku!"
"Najponosniji sam na svoj odnos sa suigračima, na terenu smo braća. Vezan sam za Marcella Lippija nezaboravnim uspomenama, dvije izvanredne avanture."
"Prema Carlu Ancelottiju imam duboko poštovanje i zahvalnost, kao prema treneru, tako i prema čovjeku. Fabio Capello: dvije teške godine, ali sa osvojenim Scudettima."
"Antonio Conte: Ne mogu svi osvajati kao igrač, a poslije i kao trener istog kluba, pa je stoga i Scudetto bio nezaboravan."
"Giampiero Boniperti: on je nešto kao otac fudbala za sve Juventine, a za mene kontinuirani izvor inspiracije."
"Andrea Agnelli: oboje volimo istu stvar, koja se zove Juventus. To je jedina stvar koja se računa."
"Navijači: vezani smo dubokom i vječnom ljubavlju, najveća pobjeda u mojoj karijeri!"
Alex je već bio izjavio kako neće postati trener u trenucima odlaska, međutim sada ponovno razmatra opcije.
"Moja igračka karijera se bliži kraju. Trudim se da gradim svoju budućnost dan za danom, iskustvo za iskustvom. Još uvijek ne znam što ću raditi."