Juventus je već imao odličnog predsjednika, Edoarda Agnellija, i sasvim pristojan stadion u Corso Marsiglia.
Konačno su se u sezoni 1925/26 posložili i posljednji dijelovi slagalice i Juventus je imao snažan tim. Trener Karoly, veliki Mađar crnih brkova i ćelave glave je šarmirao i osvojio kako fudbalsko društvo tako i javnost.
Ali jedan drugi Mađar, lijevo krilo Hirzer je bio "kec iz rukava", bio je jedan od glavnih pulena i razloga što je Juventus osvojio B grupu Sjeverne lige igrajući protiv tadašnjih prvaka, Bologne, u utakmici koja je zapravo bila odlučujuća za titulu. Dana 11. jula 1926. godine, Juventus je odigrao neriješeno u Bologni rezultatom 2:2. I u uzvratu u Torinu 25. jula je bilo neriješeno, bez pogodaka, te se očekivala majstorica. Treći meč odigran je 02. augusta u Milanu, a Juventus je izašao kao pobjednik savladavši tadašnjeg aktuelnog prvaka rezultatom od 2:1, što je zapravo značilo drugo osvojeno Scudetto.
Pobjednički tim bio je u sastavu: Combi, Rosetta, Allemandi, Grabbi, Viola, Bigatto, Munerati, Vojak, Shepherd, Hirzer, Torriani.
Kako je nekoliko dana ranije trener Karoly umro iznenadnom smrću, nakon srčanog udara, ekipa je posvetila ovu titulu upravo njemu.
Što se tiče pisane istorije, naslov je datiran 22. augusta, jer je zapravo Juventus još trebao pobijediti tim Alba di Rome, pobjednike centralno-južne grupe, i to se dogodilo prema očekivanjima, pobjedama od 7:1 u Torinu i 0:5 u Rimu.